Moj momak je najbolja osoba na svijetu, lijepo sam mu rekla kad sam ostala trudna da nikom ništa ne priča, i svaki video bebe na instagramu on je lajkao. Samo gleda bebe i smije se.
Zaljubio sam se u devojku koja je u dugoj vezi i ona je u mene. Zajedno smo vec 6 meseca...i dalje nije prekinula vezu... Počinjem da osećam agoniju, dozovite me i prizovite, prsnuću kao lajsna.... :`(
Izgubio sam ljubav svog života radi ukućana i njihove manipulacije. Uvukli su mi se u glavu sa ucenama i kako će mi se preci u grobu okretati ako odem za njom. Ronili bi suze kad bi na vrata došao posle posla. Čekala me dve godine da rešim sa njima, molila, plakala, na kraju sam je sam oterao jer više nisam mogao psihički izdržati stres.
Probao sam kod psihologa ali teško mi je, nisam za toga.
Bojim se da sam napravio grešku života, volim je svim srcem, ali mislim da me neće primiti nazad jer ne mogu rešiti situaciju s njima. Izneverio sam je.
Naša mačka ima teglu gde skupljamo pare za njene igračke i hranu, kusur kovanice. Komšinica častila 500 dinara zato što je pohvatala miševe u kuhinji. Kad pogledam od nove godine mačka više uštedela novca nego ja 🤣🙈
Sutlijaš, čorba od riblje glave, džigerica sa crevima, krvavica, supa od kokošijih iznutrica, brizle, papci, škembići i pihtije su NAJGORA SRPSKA JELA! Svaka čast onom ko može da pojede ovo.
Obožavao sam Digimone kada sam bio mali. Iskopao sam deci sve epizode i ne mogu odoleti da ne gledam s njima. Ne znam šta me toliko pogađa, ali stalno bežim da me ne vide koliko plačem dok gledam.
Imam 25 godina. Radila sam svakojake poslove, uvijek sam se trudila uklopiti, da budem dobra sa svima. Čak sam se znala i ulizivati nekome ko mi se nije svidio samo da budem uklopljena. Sad sam se zaposlila na novom radnom mjestu, samo da me svi puste na miru, ne želim uopće komunikaciju ni sa kim... ne znam zašto, ali me nije briga za te ljude, odradim svoje i odem doma. Možda je i bolje tako.
Iz BiH sam. 1992.godine smo bili kratko u izbjeglištvu u Hr., preko 120 km od našeg grada. Bili smo mama ja i brat. Otac je dolazio povremeno, stopom. Radio je i nije mogao cijelo vrijeme biti s nama. Jako sam bila vezana za njega i jednom sam ga zamolila da ostane. Otac je umro prije nekoliko mj. a ja i dalje tražim slike mjesta i ceste gdje sam ga čekala i pratila. Imala sam 6 godina i ta mi je slika uvijek u glavi.
Kamp naselje iznad magistrala i on silazi niz cestu.
U vezi sam sa dečkom godinu i pol, njegovi me ne prihvaćaju jer sam katolkinja, a on je pravoslavac. Tata mu je rekao da će ga se odreći ako ostane sa mnom, napomena da ja njegove roditelje nisam ni upoznala, osudili su našu vezu samo na osnovu moje nacionalnosti. On je iz poštovanja prema svojim roditeljima počeo skrivati našu vezu. Izlazimo samo na mjesta gdje njega nitko ne zna, ne smijem doći kod njega (ne živi sa roditeljima), ne smijem doći u njegov grad, skriva me od prijatelja i svih..
Ne znam više kako da se izborim s tom situacijom.
Ako tražim djelatnicu, i odmah mi na razgovoru krene olajavati po bivšem poslodavcu - neće dobiti posao. I ja sam radila za nekoga, ako mi nije štimalo - tražila sam dalje. Imaj svoje uvjete, budi normalan. Tračibabe jedno veliko NE.