Radim kao medicinska sestra u porodičnoj medicini, i svaki dan mi je sve teži. Sestre su često najgore u očima pacijenata i doktora. Hronično nedostaje medicinskog osoblja, ali sav teret pada na leđa sestara.
Ako vas je sestra vratila, to znači da joj je doktor tako naredio. Ako je neko pušten preko reda, to je odluka doktora. Ako niste dobili termin u 7 ujutro, to je zato što doktor ne piše termine od tog vremena, već kasnije. Sestra ne može primiti pacijenta ako doktor to ne odobri.
I pored toga, svakodnevno smo izložene omalovažavanju i uvredama pacijenata, dok nas doktori nikada ne zaštite. Mi samo radimo ono što nam je rečeno, ali pacijenti svoje nezadovoljstvo ne izražavaju doktorima – samo sestrama.
Živim sama sa mačkom i konverzacije koje sa njom vodim variraju od normalnih u smislu-dođi-
pa do one gde ga pitam-ko je tebi napravio nos?
Ili- ko je tebi dozvolio da imaš dupe? i sl.
Volimo se ali sam ja dosta nezrela osoba, ne može više sa mnom mnogo je volim ne znam šta da radim....
Pre mesec dana smo raskinuli vezu od skoro godinu dana. Pre par dana sam saznala da sam trudna i ne znam kako da mu kažem. Nisam još uvek nikom rekla, imamo dosta zajedničkih prijatelja, među njima je i moja najbolja drugarica…sve više mi pada na pamet ideja da mu ona kaže da treba da popričamo. Iskreno, nemam hrabrosti da ga nazovem, zbunjena sam.
Jako mi se svideo jedan momak, kog sam videla svega jedanput u životu i to na svega par minuta. Ne znam ništa o njemu sem da živi u Crnoj Gori, ali ljudi, kako je on mene gledao. Taj pogled mislim da nikad neću moći da izbacim iz glave, a situacija je bila takva da nismo stigli reč da progovorimo, ali ja njega već godinu dana ne mogu da izbacim iz glave. Ove godine bi trebalo da idem u CG, nadam se da ću ga sresti...
Ovako je najljepše. Kolege smo i drugari. Mislim, čujemo se gotovo svaki dan, razmenimo svega par poruka, idemo na kafe, ponekad na doručak i od svih kolega i koleginica najbliži je sa mnom. Jedino koliko znam sa mnom na poslu razmenjuje poruke. Poštujemo jedno drugo, ja volim biti u njegovom društvu. Sve više mi se cini da postajemo bliski, a opet niko nema neka očekivanja. Oboje smo zauzeti ali ništa i ne radimo pogrešno. Da smo slobodni verovatno bi jurili nešto više, ovako nema stresa, nema ljubomore. On je prelep i žene prosto padaju na njega tako da nekad mislim da je sa njegove strane samo drugarski jer može imati koju želi. Mislim ja nisam neka lepotica sli sviđam se muškarcima, samo mi je jako teško prići. Čak je i on jednom prokomentarisao kako je sigurno mom partneru bilo izuzetno teško da me smuva. Lepo mi je ovako jer ne radim ništa pogrešno, a opet prija. I sad će osude znam.......
Dečko mi je drugi, a ja njemu ko zna koja. Oboje imamo 27 i super funkcionišemo, ali nekad me kopka s kim je bio.
Bivša koleginica sa faksa mi se javila kada smo se srele u jednom butiku. Međutim, nije mi bio dan i nekako sam joj se preko volje javila. Mogu misliti kako sam joj se javila kada me nakon toga obrisala sa društvene mreže. Žao mi je zbog toga, jer je jako simpatična osoba, iako se u suštini i nismo nešto puno družile.
Koliko je život nepravedan. Htela sam da kupim automobil. Kada sam konačno pronašla nakon više od pola godine potrage i čula se sa prodavcem, preduhitrili su me drugi kupci koji su došli i istog dana kupili. Meni je trebalo vremena, kako bih se organizovala oko čuvanja deteta. Kupio je otac sinu koji je tek položio za auto. A meni je doslovno nužno potreban. Razvela sam se i sa detetom prešla kod mojih. Posao mi je i dalje u drugom gradu, jer moji žive u manjoj sredini gde nema toliko posla, a u većem gradu nisam mogla plaćati sve što je potrebno. Bivši momak sa kojim sam dugo bila u vezi, je osnovao svoju firmu i jako se obogatio, a počinjali smo zajedno od nule. Zatim, otac mog deteta se nedugo nakon razvoda ponovo oženio. Nekako imam osećaj da mi ništa ne ide šta započnem, a drugi se ni ne trude puno i kao po loju im ide.
Ne mogu da podnesem to što zbog kućnih ljubimaca nemam vremena za sebe, nemam čak ni svoju sobu a ni “privatnost”. Žao mi je da ih izbacim u dvorište jer su navikle unutra i proklinjem sebe što sam budala, kad umesto da gledam sebe i svoje zdravlje ja zbog životinja remetim sebi mir i oduzimam vreme. Zanemarujem sebe i neću dugo ako ovako nastavim, a nemam rešenje. Mrzim svoju slabost prema životinjama jer mi šteti.