Došlo vreme loših međuljudskih odnosa, loših serija i filmova.
Krišom hrvatima u Beogradu crtam srca na prljavim staklima.
Prijateljica dobila posao preko veze, pitam je koje radno mjesto je u pitanju, nema pojma.
Svako nekoliko mi vozači ubera uletavaju. Redovito budu oženjeni. Jadne žene.
Posle rada u stranoj firmi, nikad više ne bih radila kod naših "preduzetnika".
Devojka je bliska sa novim kolegom, stalno se dopisuju jer je takva priroda posla. Siguran sam da mi je verna jer je takva osoba, ali opet nije svejedno, a ne mogu ništa da joj kažem jer ne može da promeni to.
Djeca u školi, žena na poslu. Evo sjedim u kući i gledam Sunđer Boba.
Bila sam u idealnoj vezi i iz te veze je nastao brak koji je trajao 6 godina. Tek u braku sam saznala ko je moj muž zapravo, da su on i njegovi veliki manipulatori i da je on seksualni zavisnik koji ide po javnim kućama i leči svoje „probleme i muke“ na taj način. Dala sam mu šansu da se promeni, ali je samo obećavao i vremenom bio sve gori, stalno vređao, ponižavao, nikog cenio sem sebe, ograničavao me u mnogo čemu. Planove je donosio uvek sa svojima-a ako bi se pobunila odma bi bila svađa. Sada kada sam ga napustila, on je navodno povređen i on ima svoj ponos, po njemu smo krivi moja porodica i ja, koja sam otišla, a nije on kriv za sve što je radio i što se nikada nije menjao (samo se vešto krio). Ne znam šta da kažem, spasila sam se budala, ali mi je žao što ga još uvek volim i što on nikad nije u sebi video krivca za nešto. Njemu i njegovima su uvek drugi za sve krivi, a sami uništavaju svoje živote. Mislila sam da me bar malo voli, ali ne, on živi kao da me nikad nije ni bilo.
Nema ništa antipatičnije od devojaka/žena koje su zadovoljne svojim izgledom, a sa strane tobože kukaju kako su 'debele', samo da bi ih drugi hvalili i pumapli im ego.