Oduvek sam se pitao da li postoji neki školovani lekar za ljubav...
Još uvek čekam dan kada cu saznati da li se kaže "voki-toki" ili "toki voki".
Pre dva dana kada sam čuvao sestrinog sina, pustio sam mu crtić ¨Lion King¨ i kada je došla početna scena gde majmun drži malog lavića uz pjesmu ¨Circle of Life¨ podigao sam nećaka u vazduh zamišljajući da sam na vrhu planine, neprocenjiv osjećaj.
Blejim sa ortakom u parove koji se ljube, nek im bude nezgodno... kad mi već nemamo cure.
Stalno se svađam sama sa sobom u glavi i vodim rasprave. Npr. ''glupa si, kako to uopće možeš pomisliti'' - ''aj sta ti meni govoriš šta ću ja misliti''. Ponekad se toliko udubim da počnem pričati sama sa sobom i ljudi me čudno gledaju.
Shvatila sam da mi je otac lud, ali baš. Ja i majka plačemo od smijeha. Upravo je sjeo da uči ruski preko google translate-a, jer je upoznao neku ruskinju. Tužno, ali istinito. Imamo drugog Djeknu.
Kad izađem na ulicu i udahnem dim i smrad od izduvnih gasova, poželim da živim u šumi.
Nikad nisam uživo video da se neko okliznuo na koru od banane.
Ponosna sam što se i posle više od 10 godina od osnovne škole i dalje družim sa istim prijateljicama.
Kada na tv-u ne puste nešto dobro ili su reklame ja prebacim na neki drugi kanal samo da bi prethodni kanal imao manju gledanost.