Imam šesto čulo za slatko u kući, uvek nadjem gde god da sakriju. Tripujem se da mi je to skrivena moć.
Umesto da obrišem prašinu sa laptopa, ispisujem svoje ime u njoj..
Roditeljima sam ikonu Google Chrome preimenovao na "Internet" jer mi je mrsko objašnjavati šta je browser.
Volela bih da upoznam osobu koja je napisala ispovest od koje sam se sva naježila. Jos više bi volela da upoznam onog ko me je do suza nasmejao, jer ja se retko tako smejem. Mozda je baš on moja srodna duša.
Kad mi mašu klinci iz busa, uvek mašem i ja njima. Jer se uvek setim kako je meni bilo žao kad mi neko ne uzvrati...a i ulepšaju mi dan! :)
Znam da novac nije sve u životu, ali ponekad mislim da bi me učinio srećnijom...
Drug me je pitao šta je planetarijum, a ja sam hteo da ispadnem pametan i ispadoh još gluplji odgovorivši mu da je to tamo gde gledaš planete.
Kad god čistim nešto po kući, mama ide za mnom i popravlja.
Danas dok sam sa ćerkom bila u šetnji, ispred jednog izloga divila se lepoj haljini, nije tražila da joj kupim ali me pitala: "Mama jesmo li mi siromašni?" Čučnula sam pored nje, pogledala je u oči pa rekla: "Ne, mi nismo siromašni samo nemamo para, biti siromašan je stanje duha, biti bez para je prolazna stvar. Tome će te mama naučiti. Zagrli me, hajdemo ima lepših stvari od haljine zar ne!" Bila je srećno usvojena prva lekcija...
Nedostajem sebi onakva kakva sam bila prije nego što sam ga upoznala.