Joj, moram vam nešto reći, nisam nikome, niti smem ikome da kažem, misliće ljudi da sam lud. "Upoznao" sam jednu devojku iz Turske pre 3 godine na nekoj socijalnoj mreži, dopisivali smo se tako povremeno, super zezanje ovo-ono. Gledali smo se ponekad i preko skajpa. Međutim u zadnjih par dana, dopisivanje se "otelo kontroli" i spontano smo počeli da pričamo o "onim stvarima" - šta bi uradili jedno drugom. To je toliko napaljujuće da bih otišao prvim avionom do Istanbula da je "rastavim" od života, međutim sve se bojim da je neka zavera u pitanju i da će me tamo dočekati kasapini i baciti kerovima da me pojedu o.O Bolesno jes', al ja nemam m*da da odem sam u nepoznato :(
Toliko me nekad nerviraju dlačice u nosu da uzmem i spalim ih upaljačem. Sad skoro sam tako slučajno i trepavice spržio.
Ne volim kada odem kod nekoga u goste, a oni nemaju ključ na vratima od kupatila i onda stalno imam trip da će neko da bane dok sam ja unutra.
Pričala sam danas sa tatom o bratu, rekao je da ga je napravio u ranim jutarnjim zimskim satima. Lice mi se ozarilo i pitala kada sam ja napravljena, rekao je da se ne seća te noći. Hvala tata.
Izgubila sam oca prije 7 godina i naprosto me ispunjava osjećaj kada ljudi kažu da sam ista kao on.
Jednom sam sjedila u mraku i htjela da pronađem telefon. Pošto ništa nisam vidjela, morala sam uzeti nešto da prosvijetlim pa sam uzela isti taj telefon koji tražim i njim svijetlila ne bih li ga pronašla, dok nisam shvatila šta radim.
Kada me devojka ostavila, plišanog medu kojeg mi je poklonila sam vezao za nogu i okačio za luster.
Sedim ti ja tako pre neki dan sam u stanu, cirkam pivo, i u neko doba mi se skupi vazduh da podrignem, i, jelte, kako sam bio sam, razvalim onako bratski jedno 5-6 sekundi. Nakon toga, mrtva tišina, i samo čujem ženski glas iz nekog od susednih stanova: SVIINJOO! U OBOR!
Htedoh da izađem ispred da se izvinim ženi na pretrpljenoj traumi, ali nisam bio siguran u kojem je stanu bila.
Radim u kafiću i dok sedim za šankom non stop prebrojavam ljude koji sede za stolovima.
15 generacija gimnazije crta figuru velikog ćupa na časovima likovnog...Prošli čas sam zapela i slomila ga...na hiljadu parčića...