Ljudi moji, kad ja jednog dana nestanem, jednostavno ću se spakovati i otići, imam već cijeli plan, otići ću negdje pa makar to bilo i u 3 lepe od ovih ljudi, od ove sredine, od ovoga gada i jada, raditi ću još dvije godine, prije nego što odem naći ću smještaj i to sve i bukvalno uzet jedan kofer i ćao zdravo, javit se samo mojima sa nove lokacije, novi broj nova e-mail adresa sve novo, ovaj ološ što je sada oko mene neću više niti da čujem niti da vidim.
Namerno noću proizvodim čudne zvukove u stanu, da bi komšije čule.
Hoću samo da kažem nešto mladim devojkama koje tek ulaze u neke ljubavne odnose. Ne forsirajte ništa i ništa ne može na silu. Znam kako je kada si zaljubljen, kada misliš samo na tu osobu i kada misliš da je ona centar sveta. Ako vam neko ne uzvraća emocije istom merom i hladan je prema vama, samo se otkačite od njega. Ništa ne vredi ako samo jedna strana vuče, kao što ni vi ne bi bili sa nekim ko vam ne odgovara. Nemojte tražiti odgovore zašto vas neko neće, da li ste dovoljno dobre, lepe, zgodne,ako neko ne želi nešto sa vama nema tu šta da se filozofira. Nemojte pristajati na manje od onoga što zaslužujete i nemojte biti nekome otirač samo da bi bili sa njim. Imajte samopoštovanja i ne pristajte na sve samo da bi bili pored te osobe, nije vredno. Jednog dana ćete naći nekoga ko će vas ceniti i znati koliko vredite, ne brinite, sve dođe na svoje kad tad, koliko god je teško. A do tad poštujte sebe i ne dajte da vas neko gazi ni po koju cenu.
Reče mi osoba koja puši i koja baca ogromne sume novca na cigare, ta osoba je moj muž, da moja kafa u kafiću dnevno puta 365 dana je suma novca za koju se može kupiti avionska karta za Srbiju. Oboje radimo na Novom Zelandu i koji smo k dolazili ovamo ako očekuje da se odreknem tih sat ipo uz kaficu dnevno da bi se mesec dana u Srbiji rasipali kao milioneri. Imam koleginicu iz Bosne ovde, ona i muž sve što zarade, ona pomaže njene roditelje, brata i sestru a on svoje. Žive u bedi i štede kao Kir Janja. Ja tako neću.
Radno vreme od 8h je jednostavno previše. Plus kad se računa vreme u prevozu, priprema za posao. To bi bilo u redu da dan traje 30+ sati. Ovako, ljudi su izmrcvareni i psihički i fizički.
U najtežem periodu života (terminalna bolest i gubitak jako bliske osobe), psihički sam ostala stabilna isključivo zahvaljujući ogromnoj emotivnoj podršci bliskog prijatelja. Grize me jer suprug nije bio ni blizu tolika podrška i u tom periodu je često bez razloga bio jako grub prema meni što me i dan danas jede (jako ružni detalji su u pitanju). Prijatelj mi je kada je sve prošlo priznao ljubav i dao do znanja da bi želio da svoju budućnost nastavimo skupa. Imam dvoje dece, te svoju sreću nikada ne bih stavila ispred njihove, što sam mu i dala do znanja, te on više nije to pominjao. Međutim, često razmišljam jesam li ispravno postupila, jer je to prvi put u životu da sam osjetila nečiju bezuslovnu, potpuno nježnu ljubav koja ništa ne traži zauzvrat. Dovoljno ga poznajem da znam da me nikad ne bi mogao svesno povrediti. Nekad se pitam da li sam u trenucima emotivne slabosti sve to preuveličala u svojoj glavi i stvari videla krupnijim nego što su stvarno bile.
Glumim anketara po ulici da bi što više saznao o sexu drugih ljudi.