Samo sam sa njim bila ženstvena, srećna, ispunjena, poletna i sigurna. Trenutni dečko to ne zna da probudi u meni, sa njim sam totalno smor a znam da suštinski nisam takva, ali mi je uvek potreban neko da to probudi u meni. Bivši dečko je znao šta da mi kaže i šta da uradi da to otkači u meni. Nedostaje mi taj osećaj kad sam bila sa njim. Ludim.
Kad bi postojala ona vremenska mašina, otišla bih u 60e, 70e kad je Mick Jagger bio u cvijetu mladosti.. i da, ja bih isto bila jedna od onih koja bi rado imala sex s njim. Eto iskreno. Toliko je čovjek bio sexy i ima to nešto napaljujuće da se uopće ne čudim svim onim ženama i curama koje su ludile za njim i spavale s njim. Onaj njegov stav, manekenski hod, pogled, kosa, tijelo, pune usne, duboke plave oči i još kad bi ih ukrasio eyelinerom... hodajući sex! Mogu misliti koliko još ima njih koje bi mu "dale" kao i ja, al jbg, prekasno smo se rodile u pogrešno vrijeme....
U firmi u kojoj radim vlada drastična nepravda u platama. Ljudi koji su kraće od mene u firmi, sa istim obrazovanjem i na istoj poziciji, primaju skoro duplo veće plate. Zaposleni su podeljeni u dve grupe, privilegovane koji su odlično plaćeni i one koji, uprkos istoj kvalifikaciji i radu, dobijaju znatno manje. Svi smo visoko obrazovani, godinama radimo u firmi i radimo isti posao, ali ključna razlika je u tome što oni bolje plaćeni očigledno znaju s kim treba da dele svoj privatni život i to se, izgleda, više vrednuje od stručnosti i truda.
Imam 18 godina i cura se naljutila što sam joj rekao da mislim da je red da naizmjenično plaćamo kafe. I meni i njoj roditelji daju pare, tako da ne vidim šta je tu loše.
Bilo je to prije dosta godina, al savjest mi još ne da mira...
Bili smo u vlaku, vozili se na koncert Balaševića...muško ženska ekipica... i ne sjećam se imena svima. Bio je tu jedan momak s gitarom, svirao, naravno, Đoletove pjesme, a svi smo zdušno s njim pjevali. I kad je pjevao sljedeće stihove:
"Nikad nisam bio momak oko kog se diže larma
ali mislim da sam faca i da imam nekog šarma,
možda grešim..."
ja sam, pokušavajući da budem duhovita, "uklizala" s: "grešiš, definitivno!"
Momak, nemam pojma kako se zoveš ni jel te uopće dotaklo taj moj loš pokušaj "bacanja baze", a kamoli sjecaš li ga se....al eto, meni je krivo zbog toga jer uopće nisam mislila ništa, ali baš ništa loše o tebi, samo sam (loše) pokušala biti smiješna. Oprosti mi.
Razvela sam se, imam sina voljela sam muža ali nikad kao momka sa kojim sam bila godinu dana.... nikad nisam osjetila tu hemiju tu sreću tu ljubav kao sa njim... ne znam mogu li ikad više ali se nadam da nisam izgubila životnu ljubav.
Osam godina sam bio u vezi s devojkom, a nakon mnogo odricanja zajedno smo uspeli da kupimo trosobnu prizemnicu s velikom baštom. Venčali smo se u krugu porodice, a uskoro zatim dobili i dete. Ne koristimo društvene mreže i mogu reći da vodimo miran i privatan život. Neopisiv je osećaj zadovoljstva kada uveče legnem, ne gledajući u telefon, već prvo proverim bebin krevetić, a ujutru skuvam kafu za sebe i suprugu pa zajedno sedimo i gledamo u zelenu površinu naše bašte.
Imamo prijatelje, ali sve češće primećujem koliko su ljudi opsednuti praznim temama, politikom i tuđim životima. Takve stvari u meni stvaraju nemir. Verujem da upravo ti spoljašnji pritisci razaraju mnoge odnose – tenzije među ljudima nikad nisu bile veće. Mi smo, uprkos svemu, pronašli svoj mir u jednostavnosti i iskrenosti svakodnevice.
Imao sam sex sa prostitutkama, sa kondomom. Primetio sam neku malu izraslinu između penisa i stomaka. Ispostavilo se da je kondilom (HPV). Kondomi ne rade!
Zanimljivo je kako smo postali zao narod, samo nešto da napakostimo, da ne pomognemo, da se podsmevamo. Ne valja čovek kad radi kao konj, ne valja ni kad je žena kući sa decom, a ne valja ni kad žena juri karijeru. Niko ti se ne raduje kada kupiš nekretninu, kad čuju kolika ti je plata, sve neka osuda, u svemu traže nešto loše. Šta se dešava, zašto smo otišli toliko u aut???
Svi misle da sam uspešan čovek, pošto jelte imam firmu koja se bavi prodajom građevinskog materijala, vozim dobar auto, imam stan, ženu, ćerku. Ono što niko sem mene ne zna je da sam pre više godina lažirao ugovor o izdržavanju sa starcem koji je živeo pored mene. Bivši oficir, tada na početku demencije, koji je bio u lošim odnosima s kćerkama, sam u stanu od 90 kvadrata gde bi neretko i pao, uneredio se...par puta sam ga i spašao od smrti. Ja sam, usukan, kao podstanar, od plate do plate, video sam priliku. Njegove ćerke su htele da me tuže, ali bezuspešno, jer sam napravio i rešenje da je ugovor sklopljen pri čistoj svesti. Za sve ostale, za firmu sam zaradio radom u DE, gde i jesam odlazio povremeno. Međutim, ja poslednjih godina ne mogu da spavam, sanjam tog čoveka, njegovu porodicu, da se presuda poništava. Da to nisam uradio, ne bih za 2 života stekao ovoliki kapital...