Dobila sam poslovno uvjetovani otkaz. Ali ponudila sam da mjenjam ponekad kao vanjski radnik. Poslje 4 mjeseca bivša šefica me zove na zamjenu nekog na godišnjem. Volila sam kolegice i drago mi ih je opet vidit. Inače firma se preselila u drugi grad.
Zanima me je li istina da muškarci više vole debele žene od mršavih. Znam da su im favoriti one koje su između, ali mislim da kad biraju između predebele i premršave izaberu ovu prvu. Zato što prečesto viđam debele koje su udate, imaju djecu itd. Brate, kako?
Godinama imam problema sa leđima, nikada u životu nisam pomislio da će od malog problema postati veći. Počeli su u školi da me nazivaju grbavim znajući da imam jake bolove. Sa 20 i nešto godina krenuo sam ići na masaže i tu počinje diskriminacija zbog mog izgleda. Aman shvatite da neko ko ima problema sa leđima ozbiljnih neće imati dobro telo. Ja nisam kriv što mi se ovakvo razvilo, još me drsko pitaju šta ću ja na masaži. Ma jok nego ću čekati da ne mogu da stanem na noge. Hvala Bogu pa vas zamjenjuje AI možda je bezobrazno što to kažem al ja ako trebam da molim nekoga da radi svoj posao onda imam pravo da se radujem što će isti da izgubi još ako prima mito što najviše mrzim od svega a toga na balkanu ima na pretek. Mnogo mi je žao ljudi koji bolove trpe godinama koji nemaju nikoga da im pomogne i koji se stide da pitaju za pomoć zbog budala. Brinite se o svom telu ono to zaslužuje!
Užasno se plašim voziti po onom izgrebanom asfaltu, imam utisak kao da gubim kontrolu nad vozilom.
Udajem se za par meseci. Iako ćemo živeti odvojeno mislim da će nam se njegovi usrati u život…
Kako dobro znam da odgovorim na sexy poruku, čak mi i drugarica ponekad traži da joj napišem odgovor kad se dopisuje sa nekim svojim likom. Kakav to smijeh i vriska bude kod mene..🤣
Nadam se da uskoro naći dečka pa da razmjenjujemo ponekad te slatke vruće poruke.🥰😋
Majka je ljuta na mene jer sam joj skrenula pažnju da ne može da mi se meša u život i vaspitanje dece. Nakon toga sam dobila salvu uvreda i ružnih reči. Moj rođendan. Tata moli da dođem… dolazim sa decom zbog njega na nazovi ručak. Za ručak paprikaš u količini za njih dvoje i još možda jedan tanjir. Kolača nema. Meni srce da pukne zbog tate. On mi čestita rođendan, ona jedva procedi zdravo kroz zube. Meni muka što sam došla, što tata sve to mora da gleda. Isto i deca. A ne mogu ga povesti kod mene, osećao bi se loše jer ona ne bi krenula. Na stolu ništa sem tri čokolade, tata kupio meni i deci po jednu. Odsedim sat vremena, uz čašu vode, da ne pravim da mi on kuva kafu ili da nju moli da to uradi. Hoću da crknem… eto… zbog tate :(
Osećam se usamljeno u vezi u kojoj sam. Dugo smo zajedno, ali ne idemo nigde, ne pokazuje želju da idemo bilo gde, sem ako ja ne iniciram i ne isplaniram. To je zamarajuće.
Osećam se tako jadno... Najviše od svega mrzim emocije kao što su zavist i ljubomora.. Ali nekad su te emocije toliko jače od mene.. Sestra mog dečka je našla lika koji je po zanimanju arhitekta i koji baš dobro zarađuje.. skoro je bio u Brazilu.. Njih dvoje su kratko zajedno i stvarno želim joj sve najbolje, ali toliko sam ljubomorna kad pomislim gde bi sve mogao da je vodi i na koja putovanja.. znam da nije fer jer i moj dečko da toliko zarađuje vodio bi me gde god poželim, takva je osoba.. ali ima dosta problema i obaveza i ne stoji baš novčano najbolje.. Znam da je ružno što razmišljam na ovakav način, ali me ubija ljubomora.. Ubija me to što nemam mogućnosti da putujem na mesta na koja toliko želim da idem.. to što dečko i ja provodimo većinu vremena u njegovoj sobi, ok izašli smo par puta ali opet je monotono.. Ubija me to što je sa svojom bivšom išao ko zna gde i radio ko zna šta.. Želim da radim na sebi, i da ne gledam druge.. ali toliko nemam volje ni za šta.. Mozak mi se pretvara u kašu...