Muž mi je rekao da ako se volimo trebamo trpiti apsolutno sve.
Dok je bio vječiti student i dok sam putem svojih veza na poslu mogla da mu sredim instrukcije iz najtežeg predmeta koji je vukao godinama, pružala moralnu podršku dok su ga drugi ismijavali, do tada sam i valjala. Kad je diplomirao, za mene nije bilo mjesta na odbrani rada, kao ni na proslavi koja je kasnije uslijedila u njegovoj kući.
Nije mi žao njega jer ništa nisam izgubila, ali mi je žao mene i crkoh od muke kad se sjetim svih go*ana koje sam pojela zbog njega.
Imam dečka, i svaki put kad imamo seks on gleda u sebe u ogledalu od ormara… Verovarno misli da neću skontati, ali smešno mi je.
Mrzim što je meni više stalo do momka, nego obrnuto. Ne mogu reći da nije posvećen i da nešto konkretno ne štima, ali jednostavno to što od njega nikad ne čujem ono što bih htjela me izluđuje. Problem je što je njegov život bio izuzetno težak i onda su stvari koje mene muče njemu neshvatljive. Nadam se da će na kraju sve biti okej, jer ne želim da ga izgubim.
Svaki put kada se uhvatiš kako brineš: “Što oni misle o meni?”, “Jesam li nešto krivo rekao?”, “Izgledam li glupo?” ----> Zapamti ovo: TI, živiš u svojoj glavi kao da te baš svatko na svijetu gleda, ali prava istina je sljedeća - svi su previše zauzeti razmišljanjem o SEBI ili o vlastitim problemima i strahovima.
Uopće ne razmišljaju o tebi, jer cijelo vrijeme, baš kao i ti, razmišljaju o sebi.
Čim to osvjestite život će vam biti sto puta lakši. Živite kao da vas nitko ne gleda… jer vas zapravo i ne gleda. Niti razmišlja o vama na način na koji vi mislite da razmišlja.
Svi su ti ljudi čije te "mišljenje o tebi" muči ili ti uništava život - isti kao ti. Osvijesti da uopće ne razmišljaju o TEBI, nego o SEBI, baš kao i ti.
Zatočenici smo vlastitih strahova i trebali bi to čim prije prestati biti kako bi nam životi bili bolji.
Naravno da ima bivših cura koje žele pomirenje, moja svaka bivša je želela da se pomiri sa mnom.
Ali ja se tokom veze trudim, priređujem im trenutke za pamćenje, bezuslovnu ljubav, pišem pesme, kupujem im pesme za njih, kupujem cveće stalno, iznenadim ih nekim putovanjem, večerom i mnogim drugim stvarima.
Uvek ima prostora i mesta za pomirenje, ali treba i druga strana pokazati incijativu da želi pomirenje. Ljudi danas jako glupo raskidaju, implusivno vođeni trenutnom situacijom, svi smo mi ljudi grešimo.
Sve dok prevara nije bila u pitanju, sve se može izgladiti.
Dok sam ja mislila da me kolege mobingiraju zbog toga što sam manje vrijedna, oni su to radili jer su bili ljubomorni.
Sami đavo me nagovorio da uđem u arhivu priča na Instagram i gledam svoje objave.. kakav potrošač kisika na zemlji, znaci koliko sam morala biti glupa da objavljenom uopste sebe kako ja pjevam neku pjesmu pa se snimam, ili slikam svoje zube i objavim, još veći idiotluk kad sam se snimala kod zubara. Lafo da budem motivacija ljudima. Oj koliko me sramota. Stvarno sam debil.
I haj da sam neki infulenser, nego zaključan profil i to samo za svoju familiju i prijatelje.
Hahahaha samu bi sebe blokirala 🤦♀️
Nikada ne ostavljam napojnice dostavljačima. Toliko mi je glupo davati napojnicu na naplaćenu uslugu. Ljudi, ako mislite da je ta suma mala, povećajte cenu i vidite kako tržište reaguje. A ovo očekivanje napojnice nije ništa drugo nego prosjačenje.