Radi me jedna specifična osobina kod žena, a to je kada im pojava vrišti "vrelina". Energične, preplanule, brze na jeziku, temperamentne, upečatljive i do bola zgodne. Bio sam srednjoškolac 2010tih i ti ideali su mi iz tako nekog perioda 90-te i 00-te. Devojke nisu bile savršene, nisu imale ogromne gu*ice ili velika usta ili u linijicu preciznu šminku, ali su imale tu neku privlačnu crtu da su slobodne, lude, žele da se zabave i da im niko neće stati na put. Kada prilazim ženama danas, uglavnom prvo što nude je izgled, a taj šatro energični stav serviraju preko arogancije i umišljenosti, što uopšte nije poenta. Nema te nekadašnje lakoće u pristupu i zezanja između polova kao što mi se čini da je bilo.
Boli me što imam samo jednog brata a on se ponaša kao da ne postojim, dok rođenu sestru svoje žene zove i viđa svaki dan. Stalno izlaze zajedno, idu na izlete, ručkove, večere, rođendane. Jednom je prokomentarisao da je ona udata pa zajedno izlaze, a ja sam sama i eto kao zato me ne zovu.
Rekla sam mužu kako sam sanjala da imam torbu od 200 eura. Odgovorio mi je da odspavam još malo, možda nađem nešto jeftinije.
Plakala sam kad mi se kolega sa posla oženio. Ne jer sam zaljubljena u njega, nije čak ni moj tip, nego zato što znam da sad nećemo moći više pričati o poslu i o struci i da ćemo biti samo na dobar dan-dobar dan. Tako i moj najbolji jaran iz srednje kad se oženio sa svima je prekinuo kontakt, i izgubila sam ga. Ne želim sad i da izgubim još jednog prijatelja jer je prije svega divna osoba.
Njegov zagrljaj je najlepše mesto na svetu. U svoje 33 godine nikad ovako nešto nisam osetila.
Sa tek napunjenih 18 godina imala sam pred sobom izbor: dva mladića, obojica su dobri, pošteni, pametni, iz dobrih obitelji, ma prosto ne znaš koji je bolji. Jedan od njih je trčao za mnom bukvalno, a drugom je više-manje bilo svejedno jesam li u njegovom životu ili ne. I naravno, kao glupoj klinki, logika stvari je bila da izaberem onog kojeg ja volim više, misleći da pritom stavljam sebe na prvo mjesto. Sad tek, godinama kasnije vidim da sam pogriješila. Ja trčim za njim, njemu je sve ravno, a kako da se izvučem iz tog odnosa i dalje ne znam. Poanta je; žene, birajte one koji vas vole više nego vi njega, ne kažem da ga ne morate voljeti uopće, ali ključno je da on vas voli više… sve drugo je osuđeno na propast.
Odem prvi put na fitness i jedna žena mi kaže "bucka, da smršaš 10 kila". Igrnorisala sam je, ali prosto ne mogu da verujem kako ljudi mogu tek tako komentaristi i dobacivati. Gledaj svoja posla, moja kilaža ne treba da te zanima.
Kako da prebolim nekoga ko me je ostavio preko poruke nakon višegodišnje veze. Povukla sam se dostojanstveno i zaželia sreću iako bi mu u tim trenucima kosti polomila, a mene i dalje bole te reči koje nisam izrekla i pitanje kako je moga nakon svega?!
Udajem se i žao mi je što moram prekinuti sva muško ženska prijateljstva.
Imao sam 40+ djevojaka, ne samo seks, nego generalno, djevojke sa kojima sam ostvario kontakt u vidu poljupca, veze, itd. Danas imam jednu djevojku koju sa kojom bih pristao sve ono prethodno iskustvo da obrišem. I vi koji nijeste imali, i vama kojima se nabija kompleks da budete macho momci, jedna prava je sasvim dovoljna. Imam 31, i to sam tek danas shvatio, ali mislim da sam na vrijeme da stvari ozbiljno doživim.