Nakon što su se razveli njegova bivša me pitala jesam li sretna...
Moji roditelji su imali dobra primanja dok sam bila dijete, ali nikad nisu ulagali u mene i sestru. Imale smo osnovno - krov nad glavom, sobu u kojoj nisu bili kreveti već trosjed na izvlačenje za "da se može sjesti prilikom proslava" koje se nikad nisu održale, odjeće i obuće minimalno koliko treba za školu, kasnije po dezodorans i uloške. Nikad nam nije kupljena odjeća za izlazak sa društvom, dva para patika ili cipela odjednom, nikad više od jedne zimske jakne. Zato i sad kad imam svoj novac znam potrošiti po 100-150€ na sitnice samo zato što su jeftine po komadu dok se snebivam kad želim dati toliko na jedne čizme ili kaput. Svjesna sam problema, radim na tome, ali se pitam da li će ikad u potpunosti prestati taj način razmišljanja. Svoju djecu tetošim od prvog dana i gledam da imaju i više od potrebnog, pa neka će prerasti za godinu dana, uvijek se nekome proslijedi.
Otkako sam se preselio u Njemačku ja sam drugi čovjek. Ponosni njemac!
Znate onaj osjećaj olakšanja kad sebi kažete da nešto ne morate. Kupila sam neki protein, bio malo skup, a odvratan i danima razmišljam kako da ga popijem kad je odvratan, i na kraju uzmem i zafrljačim ga u smeće neće on meni uređivati život. Isto tako i sa prijateljstvima ako vidite da vam je od viđanja sa nekim muka ili da vam je samo dosadno, zafrljačite to, jednom se živi.
Mislim da kad su ljudi u braku ako žele da opstanu moraju jedno drugom da pređu preko dosta stvari. Moj muž na primer mene nije nikada varao, ali je krio dosta stvari od mene. Dok smo bili u vezi krio je od mene da je moj otac kockar, ja to nisam znala, otac se zaduzio kod nekih ljudi i moj muž, tada dečko je vratio taj dug, ali su oni hteli još i imao je problema sa njima, a on je sve to krio od mene. Svaki put radi stvari na svoju ruku, popravio se, ali opet on ne deli probleme sa mnom. Znam i da je imao nekih problema sa svojim ocem i sestrom i to je krio od mene, a videlo se da je na ivici živaca. Znam da je jako zatvorena osoba i eto morala sam da pređem preko skrivanja i tih stvari.
Prošlo je više od 20 godina, a još se nadam da ćemo se vidjeti, makar u prolazu negdje. Zanima me imamo li i sad onaj žar u pogledu, žudnju, želju... Nije prestalo? A možda nikad i neće...
Muž je presedao u Dubaiju kad je išao u Srbiju, sa njim je putovala njegova kuma, žena od 70 godina. Kupio je bratovoj ženi parfem i nakit kao i njenoj majci. Meni je kupio isto što i koleginicama sa posla magnet i plastičnu čašu za decu sa slikom kamile. Naravno da ne bi ništa ni znala da mi ta kuma slučajno nije rekla i pitala da joj pokažem šta mi je kupio od zlata. Kad sam ga pitala za to rekao je da njih 2 poznaje 15 godina i da su blizu njegove mame da joj odu do prodavnice ili po lekove pa iz zahvalnosti. A onda vidim na fejsu da “prija” snajina mama ima njegov stari iphone 14, prepoznam masku telefona. I za to ga pitam, kaže pitala me imam li neki iphone da mi ne treba. Posle 2 godine dolazi njegov drug u inostranstvo i prvo što ga je moj muž pitao da li je “prija” i dalje onako zgodna???? Bukvalno mu to izletelo. Inače ta žena je udovica, izgleda mlađe od ćerke, a starija 10 godina od mog muža. Ne znam šta da mislim, sluđena sam potpuno.
Ljudi dragi, molim vas ne stajte drugima na muku, ako ne morate.
Znam to zato što sam trenutno u određenim životnim problemima i rijetki su oni koji ćute ili pružaju podršku u muci.
Ne mogu da shvatim kako se neki ljudi mogu toliko odvojiti od realnosti. Od naše bratića žena radi u financijama gradske uprave. Ali žena doslovno svaki dan objavljuje priče na Instagramu i Facebooku za to doba radnog vremena. Kako pije kavu, slike s vikend putovanja, vjenčanja, selfije iz ureda, outfite koje je obukla na posao. Za doba radnog vremena, gdje je plaćena gradskim novcem..... I ti doslovno svaki dan. Zato nam je tako kako je.
Dopisivala sam se sa jednim momkom 2 meseca, svakog dana. Poznajemo se od ranije, iz viđenja.. Ja imam 33 godine a on ima 42. On ima brak iza sebe i dete. Predstavlja se kao ozbiljna osoba koja želi ozbiljnu vezu. Dva puta smo izašli na piće sve je bilo u redu i drugi put me je obasipao komplimentima, i na kraju večeri poljubio. Posle dva dana čovek nestaje, napišem mu poruku on odgovara posle tri sata...pitam da li je sve u redu ...odgovor opet stiže posle dva sata.. Iskulirala sam misleći da će da se javi...ali ne čovek je nestao.. Saznala sam da je bio do skoro u dugoj vezi i da je neposredno počeo da izlazi sa mnom.. Pa rekoh eto možda se pomirio sa devojkom.. Ali ljudi da neko u tim godinama samo tako nestane... veliko razočarenje. Pa vi meni recite zašto muškraci to rade? Zašto imaju potrebu da ispadnu takvi kreteni...