Vjerojatno je glupo što tako živim, ali ja rijetko kada gledam koliko šta košta. Kada mi se nešto svidi ako imam da to kupim, kupit ću. Ne gledam svaki cent, a okružen sam ljudima koji štede gdje god stignu (nije da nemaju). I mene čekaju svatovi, useljenje i svašta nešto u idućih par godina, pa opet počastim se i skupim satom i odem s dragom na putovanje u hotel od 4 ili 5*, na poklone za bilo koju priliku uvijek izdvojim pristojnu cifru i nikada se na to ne žalim. Nisam osoba koja se razbacuje, ali ono što želim imati mora biti na višem nivou. Tako živim čitav život i ne vidim svrhu štednje. Samo što sam u zadnje vrijeme shvatio da ljudi to iskorištavaju otkako mi je draha rekla da u društvu uvijek ja prvi uzimam novčanik.
Odjednom je prestao spavati u istom krevetu kao ja i počeo me izbjegavati..
Svi mogući poslovi su izmišljeni da mrcvare ljude kako fizički tako i mentalno.
Godinu dana nakon rastave ponovo se udajem za bivšeg muža.
Mene svaka glupost iznervira i onda to pamtim "vijekovima". Inače sam kao osoba sramežljiva i nemam baš nekog samopouzdanja i to se primjeti, al ne volim kad mi svi to natrljavaju na nos. Što si tako tiha, povučena, trebala bi se zvati Tihana itd... npr jednom na poslu me neki čovjek tražio cigarete, pa kad sam mu ih kucala na blagajni, perifernim vidom sam primjetila da me gleda "preko oka" i to mi je stvorilo veliku nelagodu, on je to primijetio i odmah rekao: "Tebe mala dobro drma anksioznost". Ja sam poludjela na to, htjela sam se posvađali s njim. Majku mu više.. takva sam se rodila i gotovo.