U poslednje vreme imam 'problem' koji ne znam kako da rešim.. U poslednjih mesec dana mi se dešava da se rastužim ili čak zaplačem kad vidim srećan par... Verovatno će nekome zvučati kao da sam ljubomorna, ali kao da mi je malo krivo kad vidim kako se neki par grli ili drži za ruke.. U naredna tri meseca imam nekoliko 'rodbinskih' svadbi, a ja iskreno ne znam kako ću izdržati jer ću na svakoj svadbi ja jedina biti solo, dok će oko mene sve devojke biti sa partnerom... Ja sa 28 godina nikada nisam bila u pravoj vezi, nikada se nisam držala za ruke sa nekim dečkom na ulici, niko mi nikada iskreno nije rekao da me voli.. Ja sa 28 godina iza sebe imam samo 'propalu' kombinaciju sa jednim likom, gde bi se nas dvoje tajno viđali isključivo zbog seksa.. Toliko sam jadna govori to da sam izgubila nevinost sa skroz pogrešnim tipom, jer mi je trebala nečija muška pažnja čak i u seksualnom smislu..
Većina doktora na Balkanu nema poštovanja ni E od ETIKE, kad su u pitanju pacijenti. "Doktorica" mi je postavila pitanje, koje glasi: "Šta SI trebala? Otkud pravo njima da takvo pitanje postavljaju pacijentima i gdje je nestalo persiranje, poštovanje? Osjećala sam se, kao da sam došla na pijacu, a ne u ordinaciju na pregled.
Nakon selidbe u Njemačkoj, zakazala sam termin, da se prijavim kod kućnog doktora, te pitanje, koje mi je doktorica postavila, smatram normalnim i poštenim i po mom mišljenju, to spada u ETIKU. Pitanje glasi: Dobar dan, kako Vam mogu pomoći? Šokirala sam se, kad sam čula, da se neko konačno lijepo ponaša prema drugima.
Godinu dana smo se viđali. Danas mi je rekao da ne želi ozbiljnu vezu. Godinu dana sam izgubila s tobom Nikola!!
Kako bi vi protumačili odnos između dvoje ljudi, kolega koji svaki dan sjede 8h u kancelariji i opet razmjene koju poruku poslije posla. Kada neko ode na put javi se drugoj osobi da je stigla i da je sve u redu. Poklanjaju jedno drugom sitnice i raduju se uspjehu onog drugog. U firmi štite jedno drugo. Ponekad dopisivanje poslije posla traje 3-4h, a opet ima dana kada se i ne čuju. Par puta su otišli na kafu i doručak. Samo je oboje zauzeto i nikada nijedno niie prešlo granicu drugarskog odnosa.
Tražim posao a molim Boga da ga ne nađem. Samo bi u sobi sjedila i ne bi nigdje izlazila. Kukala i plakala. Anksioznost me ubija. Sutra idem na razgovor za posao poželite mi sreću.
Nikada neću prežaliti što sam imala djetinjstvo i mladost pune problema. Porodične svađe, nasilje, mnogo prolivenih suza... toliko mi je žao što nikada nismo mogli da živimo kao normalni ljudi i porodica, mnogo mi je teško kada vidim srećne ljude. Ponekad se pitam, zašto su moji roditelji ostajali u takvom braku, i sami su se patili jedno pored drugog u takvom okruženju. Ne zna se ko je nesrećniji od nas. Dobro je da sam ikako ostala normalna. Bože, čuvaj svu djecu ovog svijeta!
Ja sam 100% kompanijski čovek i maksimalno profesionalan. Ja sam onaj pred kim treba da se pazi šta se priča. Ne zbog uvlačenja šefu, već zbog profesije, radne etike, obaveza i zahvalnosti i poštovanja prema firmi i drugim kolegama.
Na svu sreću nikada nisam bio u situaciji da nekoga iz svoje porodice moram da uklonim iz svog života. Ali, nerviraju me ljudi koji govore da to nije ispravno. Mene ne zanima KO SI TI. Ako se ne osjećam dobro zbog tebe, ako mi izazivaš stres, ako mi smeta i ugrožava moj mir i zdravlje, ne želim te u životu. Niko nije dužan sebe da ugrožava radi osobe kojoj nije stalo do tebe. To je tvoja sloboda izbora i tvoja odluka. Ljudi koji govore suprotno, prvi ne bi tako nešto trpili.