U oktobru se udaje jedna rođaka tako da ja ostajem i sa mamine i sa tatine strane jedina koja nema dečka.. Iako mi je oduvek bila želja da jednog dana imam svoju porodicu, shvatam da se to nikada neće dogoditi.. Možda će nekome zvučati čudno ili glupo, ali meni je sa 28 godina strah da pogledam u nekog normalnog dečka, a kamoli da probam da budem u vezi... Razlog mog straha su moji roditelji jer se bojim da će se oni stvarno poubijati ako bih se ja jednog dana udala i otišla iz kuće.. Otkad znam za sebe znam i za njihove katastrofalne svađe tuče i pretnje.. Dok su oko mene sve devojke koje znam uživale u životu i tražile momke, ja sam moje preklinjala da se ne svađaju.. Ako bih videla da nasrću jedno na drugo stala bih između njih da ih razdvojim, a onda bih od oca doživela da me pljuje u lice, da me vređa i govori da mu se više ne obraćam.. Baš tako je i danas bilo.. Navikla sam se na sve ovo odavno, ali eto priznajem da mi je krivo što se neću ostvariti jednog dana kao majka. .Više mi se i ne živi.
Imam 24g, odrastao bez roditelja, naslijedio porodično imanje i napravio kuću u šumi bez igdje ikoga, radim odličan posao koji mi omogućava da stalno putujem i planinarim. Međutim već godinu dana sam u vezi sa djevojkom iz grada, koja ne može da zamisli život koji ja živim i stalno me forsira da prodam sve i kupim stan u gradu. Skroz je okej osoba, prija mi njeno prisustvo, fin smo par, ali svojim stavovima sve manje vidim nas u budućnosti zajedno.
Ispala sam glupa ali srećom samo u svojim očima. Udata sam, kriza u braku, manjak seksa, djeca, sve to je učinilo da mi se svidi mlađi kolega. Ništa nije bilo osim toga da me on nenormalno privlači. A otežavajuća okolnost je ta da se on zbližio najviše sa mnom ili se bar tako činilo. Od svih kolega meni se mogao obratiti uvijek za sve. Često slanje poruka, doduše vezanih za posao, veče mi se znalo završiti sa njegovom porukom i jutro započeti ali sve je to bilo uopšteno, ali dovoljno da me podsjeti na svoje postojanje. Jednom mi je čak slučajno i srce poslao kao poruku i kako nisam reagovala rekao je da je bila greška. U početku mi je znao neke šale pričati ali sada je baš poslovan. Ako mu pošaljem poruku nešto za posao odgovori istog momenta. Ali opet ja bih želela da nastavimo druženje ali on se udaljava sve više, čak mi se nekada i čini suviše grub. Ovo što mi se sviđa ću riješiti sama sa sobom i srećom pa niko nije saznao. A opet i bojim se da je on shvatio da mi se sviđa.
Neka žena ima stranicu na kojoj prodaje vrhunsku garderobu, pošto je iz Beograda, pitala sam je da li radi lično preuzimanje. Rekla mi je gde da dođem, muž me je dovezao i čekao u kolima. Ušla sam u kuću, mračno, jeza... starica, mršava, čudna, atmosfera u kući kao kod one grofice iz Žikine dinastije. Kaže ostani u dnevnoj sa mojom sestrom, idem ja po stvari. Bog neka mi oprosti, ta sestra je izgledala kao leš. :((( Nasmejala se, pružila ruku i to je to. Nije progovorila, imala je najviše 30 kg, izbuljene oči, ogromne veštačke zube koji se sve vreme vide kao da nema usne, sivu boju kože, sedu kosu... Ove babe sa garderobom nema pa nema, čini mi se kao vek da je prošao, ta druga baba sestra me gleda, smeška se sve vreme i ćuti. Kunem vam se, ne znam kako sam preživela od straha iako niko tu nije bio neljubazan. Imam osećaj kao da je bilo nešto paranormalno, kao da sestra nije bila živa... znam da zvuči ludo i verovatno da je žena nažalost bila bolesna, ali imam traume.
Shvatila sam da nikog nije briga za mene, osim moje obitelji.
Jedino dobro od velikih cena je što mnogo ređe jedem čips.
Imao sam toliko bivših i skoro sam svaku volijo od srca. Svaka žena ima svoju čar i posebna je za sebe.
Bio sam u vezi sa devojkom koja živi 500km od mene. U početku mi je naglasila da ima papire da je jako mentalno nestabilna, da je imala užasno detinjstvo i da ne želi biti majka. Hteo sam joj pokazati da život ne mora biti crn. Obilazili smo se jednom do dvaput mesečno. U prvim danima veze je plesala sa drugim likom, vidno zainteresovan za nju, ja sam to tolerisao, jer ne znam da igram. Posle mesec dana se videla sa bivšim koji je uzrok njene prve posete psihijatru, kaže da su pušili travu. Scenirala je svađe o bezveznim temama, uvek sam praštao zbog njenog zdravstvenog stanja. Takve situacije su se gomilavale, odjedanput me je počela odguravati od sebe, da ne pišem i ne zovem neko vreme. Na moje oči se javila na telefon drugom bivšem za koga mi je rekla da je blokiran. Viđena je u autu sa još jednim bivšim dečkom. Ostavio sam je jer dve nedelje nismo komunicirali. Svi su me savetovali da je ostavim. Zbog nje sam izgubio najboljeg prijatelja, koga sam poznavao od prvog osnovne.