Ljudi moraju da shvate da to što se neko plaši životinja, ne znači da ih ne voli ili mrzi. Jednostavno imam strah (iako mi je otac veterinar, pa je onda to ljudima još čudnije), ali ih opet jako volim.
Najgore je kad moji roditelji koji nisu uspešni, dele savete kako da uspem u životu.
Nisu me nikad nigde vodili u životu. Prvi put na more sam išao sa 21 godinom.
Cijeli život slušam kako muškarci kasnije sazrijevaju nego žene a opet sve moje dosadašnje djevojke su bile starije od mene i općenito sam se uvijek bolje slagao sa starijim curama nego mlađim jer su mi mlađe čak i od samo godinu dana razlike uvijek djelovale djetinjasto i radile drame. Sada sa 32 sam već 2 godine u vezi sa curom koja je 2.5 godine starija i vjerujem da je ona moja srodna duša i planiram je uskoro zaprositi.
Ja ne znam šta je pojedinim ženama lepo u onim kandžama i kilometarskim noktima? Ja sam žensko i toliko mi se gade ti dugački nokti, fuj. To je toliko nehigijenski i odvratno, da nemam reči. Koliko god neko 'vodio računa o njima', opet je gadljivo, džaba. Zamislite da jedete nešto što spremi neko sa prirodnim žutim ili velikim nadograđenim noktima.. pa to ti je da se ispovraćaš, evo želudac mi se okrenuo..neću dalje da pišem, imala bih štošta.
Nedostaje mi da me pozoveš kao nekad i da se izgrlimo i ispričamo ko da se nismo videli sto godina.
On i ja radimo zajedno, putujemo poslovno zajedno, pijemo kave, idemo na doručak (nije svakodnevno ali dosta često) i onda mi za nekog random lika koji me je zvao na kavu iz poslovnih razloga kaže kako se trebam čuvati jer sam naivna ako mislim da ako te muškarac zove na kavu da je to samo kava.
Udata sam, kolega je zauzet. Ne znam šta da mislim, da li je moguće da to što je on od svih ljudi najbliži sa mnom samo zato što smo drugari.
Kada živim skroz slobodno, jako sam kreativna i opuštena, a čim neko krene da mi oduzima slobodu, i sputava me na najmanji način, ja ne mogu da živim. Jednostavno nema šanse da ja tada živim svoj život. Upadam u depresiju kad neko pokuša da me ukroti. Okej da to uradi dva puta, ali konstantno, svaki dan, ja to ne mogu.
Skoro sam doživjela jednu zanimljivu situaciju. Naime, dva rođaka su me prozivala da sa 24 godine i dalje živim sa roditeljima i zavisim od njih. Pri tome, student sam, gdje ću, studiram i živim u svom gradu. A njih dvojica žive sa roditeljima u zajednici, u istoj kući, roditelji im podigli djecu, davali hranu i novac. Sa 40 i kusur godina i dalje žive sa roditeljima. A prozivaju studenta od 24 godine. Naravno, otkako sam im odgovorila kako zaslužuju, ne komuniciramo više. Ljudi su šou...
Najjači su mi oni što varaju, budalasaju u dvadesetim... I onda kad pritisnu godine, kad se dođe u 40... Tad bi se ženili i pravili decu. Kasno je tad (znam šta ćete reći na ovo, ali ja to kažem za one koji su varali i birali, pa u četrdesetim bi da se skrase i daj šta daš). Moj bivši je dvadesete proveo skaćući sa žene na ženu, varao, j na koju god mu se digao (oprostite) i sad kad je napunio 37, on bi da se ženi i ima dete iako je pre mnogo godina mogao sve to da ima, ali čoveku bilo važno da j što više žena. Evo sad je sam, krivo mu što su sad svi njegovi vršnjaci u braku i imaju decu.