Dečko me je pitao " KAĆEMO na kafu? "
Nikad nismo izašli na kafu.
Dok čekam međugradski na Autokomandi, često se prilikom prolaska neke krntije od autobusa isprdim jako. Posle se kao nervozno šetkam i gledam na sat, a ustvari se luftiram.
Danas sam dva puta "slučajno" pipnuo koleginicu za si*u!
Uvek kad idem sama negde noću i neko mi ide u susret ili iza mene, obavezno stegnem pesnicu. Čisto da budem spremna za napad :D
Počeo sam da se predstavljam nadimkom, ne znam da li ljudi i znaju kako se zovem.
Spojila sam sestru sa njenom prvom ljubavi i sad su u kontaktu nakon punih 17 godina. Ona udata, on oženjen, a vole se još uvjek, rat ih je razdvojio... Neki dan je došo iz Amerike da bi je vidio. Osjećam se moćno.
Poznajem ga od svoje 6. godine, bili smo najbolji drugovi, braća. On je bio stariji od mene godinu dana i uvek me je štitio, pazio, bio je mega frajer pa bi mi često i nabacio dosta riba. U jednom segmentu mog zivota sam bio oklevetan za nešto što nisam uradio, svi su bili protiv mene, čak i on. Dokazao sam nevinost ali mu to nikada nisam oprostio. Pre 2 meseca je preminuo od raka testisa, kad sam čuo, izolovao sam se od sveta i plakao danima. Sad ne mogu da oprostim sebi što mu nisam oprostio.
S mamine strane familije, svi fakultete pozavršavali, a s tatine jedna osnovnu.
Dok sam studirala, živjela sam sa 5 cimerki u maloj sobi u studentskom domu. "Obaveza" svake je bila da kad uđe u kafić "mazne": pepeljaru, osvježivač prostora, toalet papir, tečni sapun, podmetač - bilo šta što nam u tom trenu zafali u našem domu.