Želim sa mužem da pričam o emocijama, o nama, da se povezujemo. Kada god želim da započnem temu on samo kaže meni je sve super i toliko. Osećam se usamljeno.
Smatram da su svi osećaji i doživljaji koji postoje u nama, nastali samo zbog razdvajanja na dva pola. Osećam da je smisao života da se ponovo spojimo, jer u celovitosti nema straha samo ljubavi.
Sve što mogu radim sam. Oko auta, kuće itd itd. Nije da ne vjerujem majstorima, nije ni da vjerujem, ali smatram da se pored chatgpt-ja, youtubea (pogotovo indijskih, ne kontas sta priča, ali ga razumiješ) može skoro sve naučit. Zapravo, najmanje vjerujem mehanicarima, tri dana mogu pričati loša iskustva i to me ponukalo da naučim sam. Jest da cu ja završit nešto za tri sata dok bi majstor za sat vremena, ali bar nešto korisno naručim za vijeke vjekova.
Ne znam kako funkcionišu ljudi koji su u vezi reda radi ili žele vezu, ali ne i da se vežu. Za kombinacije mogu da razumem, ali veza je nešto drugačije, bar bi trebalo da bude. Ne razumem kako provode vreme sa tom osobom, imaju zajedničke aktivnosti, o čemu razgovaraju. Kod mene je izgleda ili posvećena veza koja se vremenom produbljuje ili ništa. Kad vidim kako pojedini bolje prolaze ne mogu reći da mi je drago zbog toga.
Preselio sam se u kuću nedavno. Često se uveče oko 02, 03 ujutro čuje kratko panično vrištanje mačke i onda tajac.
Kako je emocionalno teško preći iz stare u novu osobu. Stvarno želim da se skroz promenim, ali je preteško u nekim trenucima. Ne kažu džabe da je rad na sebi najteži. Svakako nema odustajanja.
Treniram powerlifting godinama i na takmičenja izlazio par puta, čega sam se nagledao šta rade klinci sa 17-18 godina koje kilaže dižu fascinantno je skroz... Danas pričam sa starijim čovekom jednim dobar jako pametan i spomene za to da ne zna šta to treba bilo kome da radi da se opterećuje itd.. Ja sam više za filozofiju da su mišići i snaga neka vrsta "telesne penzije". E sad poenta je što danas jako puno ljudi se iznenađuje kad vidi koliko jakih ljudi postoji svima je to wow, zato što misle da su ljudi generalno slabi odnosno da nisu svesni za šta je čovek sposoban sve... Sramota je da čovek ode na onaj svet i da ne sazna za šta je sve njegovo telo sposobno...
Ali pobjeda je moja drugarica koja je ljubomorna kao pas i ne da dečku da diše, a našla je dečka koji je skroz ok i realan, pa ga doslovno natjerala da i on bude ljubomoran i sad mi priča kako ne smije ovo ili ono jer će se on ljutiti, a ja znam da zabole, ali se pravi ljubomoran da njoj udovolji. Luda kuća 🤣
Nemam živaca više za majstore koji dođu da urade jednu stvar a sjebu tri pored toga. Da mi je da takve mimoiđem.