Jedan veliki pozdrav za sve netoksične roditelje koji nisu pravili djecu da im budu penzioni fond, ne stvaraju im svojim ponašanjem probleme u životu, ne narušavaju vaše psihičko i fizičko zdravlje, i ne zahtijevaju da ih stavite ispred svojih potreba.
Znam da vas je malo, ali realno treba svaki grad da ima Ulicu netoksičnih roditelja. Svaka vam čast!
Mene samo interesuje da li su pojedini muškarci toliko glupi ili šta? Ko je još video žensko bez celulita, evo, prosvetlite me? Svaka žena ima celulit, samo je na nekoj više vidljivo, na nekoj manje. Žena bez celulita ne postoji. Onaj ko kaže da je to laž, nije u vinklu se*e kao grlica. Koliko ima samo devojaka i žena koje su ceo život u sportu i stalno treniraju, pa opet imaju celulit. To je NORMALNO. U poslednje vreme čujem dosta muškaraca kako priča o tome i sprdaju se na račun suprotnog pola, jer mi je to, jelte, gadno. Svako ima pravo na svoj ukus, ali brate, onda pređi na muškarce ako smeta.
Meni i ženi nisu Tito, mamice, ni tatice ostavili nekretnine, nego smo rmbačili kao marva u Srbiji i ino da kupimo dva stana i plac, potucajući se po sobama i radili poslove van struke. Čak, šta više, jedan stan je na kredit (za keš kupljeni stan i plac, a za drugi stan dato učešće). Primili smo stanare (gistro zaposlene, porodične ljude) koji lažu, mažu, ne plaćaju račune, ni kiriju, duguju ko zna koliko. Upravo kreće izbacivanje tih parazita (inače vrlo pobožni, kače na FB pravoslavne propovedi). Zaista nemam razumevanje za ove što kukaju da nemaju gde da žive. Šta, ja sam dužan da finansiram tvoju gu*icu? Idi zasuči rukave, radi u ino, skupi za učešće, a ne na mojoj grbači da živiš. Sve te socijalističke parazite treba nekako stvarno dozvati realnosti. Lenje bube, lazove i bitange zaista prezirem!
Pravih muškaraca je malo. Stabilnih, čvrstih, nepoljuljanih. Zrelih, vrijednih, odgovornih, stoičkih. Bez ega, sujete, sebičluka, pohlepe. Zato je svijet danas u ovakvom stanju. Propada porodica kao glavna ćelija društva pa samim tim i sve ostale društvenih vrijednosti, što dovodi do siromaštva, ratova, nejednakosti... Dajte, vratite se na fabrička podešavanja i budite ono što i trebate biti: muž i otac, oslonac, zaštitnik, izdržavatelj, podrška, utočište i mirna luka. Jer jedino tako će se moći odgajati kvalitetne nove generacije. Jer tada nijedna žena neće morati biti razapeta između 5 strana, neće morati pod svaku cijenu 'imati svoj dinar' jer joj je to jedina garancija da ne mora da trpi, neće biti izložena nasilju, strahovati za preživljavanje, samim tim, sva energija potrebna za suočavanje sa svim onim što nosi loš muškarac i loš brak, će biti usmjerena u odgajanje novih naraštaja i njihovo usmjeravanje na pravi put. A takvi naraštaji ovom svijetu kakav jeste očajnički trebaju.
Momak me ostavio zbog druge djevojke, samo je objavio sliku sa njom, to mi je uništilo samopouzdanje, rekao je da je ne voli, a onda se oženio sa njom.
Uvijek kad se sjetim da sam bila prevarena sine mi da moj bivši ima istetoviranu glavu mog psa preko cijele noge.
Nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi nose crne naočare na sahranama, pa šta ako su ti se oči nadule od suza, sahrana nije takmičenje u tome čiji je bol "dostojanstveniji"...
Imam veliki strah od vožnje tj.
ne toliko od same vožnje koliko od toga da mislim da neću moċi da odreagujem u nepredvidjenim situacijama (koje se često dešavaju u saobraċaju), da će mi se auto vratiti unazad na uzbrdici, da neċu znati da kontrolišem auto na nizbrdici ako je gužva, da će mi se gasiti auto na semaforu, bojim se takodje za tudji život da mi ne istrči neko dete ne daj Bože, parkiranje Bogu za plakanje i tako u nedogled...mnogo strahova i ne znam kako da se rešim. Imam noćne more kako ne ukočim na crvenom npr. ili se slupam i onda se budim u znoju... Svi me ohrabruju da samo vozim i da će tako strah da mi nestane i svima je naizgled lako, samo meni ne.
Pokušavam da smršam uz teretanu i uravnoteženu ishranu, gledam da unosim proteine, da radim težinske treninge... Međutim muž mi je rekao da je bolje da gladujem i radim kardio jer ću tako biti "sitnija", što je njemu ljepše....
Osećam se manje vredno zato što sa svojih 28 godina nikad nisam imala dečka. Završila sam fakultet i radim. Nisam neka lepotica (po mom mišljenju), ali vodim računa o sebi. Stidljiva sam, povučena, delujem hladno i imam jako nisko samopouzdanje. Svesna sam toga da me to što sam sama ne određuje kao osobu i da ne treba da se osećam manje vrednom zbog toga, ali ne mogu da izbacim te misli iz glave. Želim da se što pre pomirim sa tim da je realnost takva i da u miru nastavim dalje.