Volim da pogledam u telefon mojih drugara papučara kada kucaju SMS, živo me interesuje šta kucaju na svakih 2 minuta.
Ne mogu da podnesem razmaženu decu, a moj bratanac je upravo jedno takvo dete. Svaki put imam ogromnu želju da ga udarim kada se ponaša bezobrazno. Njegovi roditelji ignorišu njegovu razmaženost i sve mu dopuštaju čim odglumi plač. Ja sam mu tetka i ja treba da ga puštam sve a ne roditelji. A kada poraste biće idiot i oni će za to biti krivi. Sreća, pa će za koji mesec dobiti brata i nadam se da će prestati tako da se ponaša. Nisam dobra tetka, znam.
Imam dete sa posebnim potrebama i nikad nisam zazalila što sam ga rodila. Čujem da našu decu smatraju Bozijom kaznom, ali ja se zaista ne osećam kaznjeno.
Dečko i ja smo se malo zapili pre par vikenda, i posvađali oko gluposti, da bi on u toku svađe skinuo patike i bacio ih na drvo! Sutradan smo ih zajedno skidali štapom za pecanje. :)
Bila sam kod dečka, jelo nam se nešto slatko pa se spustio do prodavnice da kupi, a zaboravio mobilni u stanu... Milion puta sam imala priliku da mu čitam poruke, ali nikad mi čak nije ni palo na pamet do tog dana... Imala sam šta i da vidim... Iz besa, ubacila sam mu mobilni u svoju čašu sa sokom i pobegla kući... Pogodite ko se kome izvinjavao... PA ON MENI!
Lik mi je gurnuo prst u uvo na žurci i kad sam se okrenula, rekao: Ćao, slatka si, može broj?
Uvek kada prođe neko dete pored mene, ja sakrijem cigaru da je ne vidi. Da ne bih bio loš uzor.
Maturska ekskurzija, drugaricu boli stomak, a doktor neki mlad, zgodan, lijep, ma lutkica. I došao on u sobu da je pregleda, a ja u kupatilu kao ne znam da je on tu. Namjerno sam izašla u donjem vešu.
Moja devojka misli da je varam na sve strane, da želim da raskinem kad god se malo posvađamo, a ja sam joj u stvari veran kao pas i želim da baš ona bude majka moje dece.