Batalio sam faks da bih se zaposlio i pomogao mojima. Nikad zažalio.
Dečko je hteo da na našu svadbu pozove svoju bivšu devojku, sada šatro prijateljicu. Jako me je povredio time.
Kad vidim u šta se moj prvi dečko pretvorio, vrištala bih. Nekad fudbal, zdrav život, alkohol ni slučajno, očev ponos, svačije divljenje, a najviše moje.. A sad loše društvo, cisterne alkohola, koks, separei, ludilo. Što je najgore, misli da je to mnogo kul.
Našla sam dečka koji je bukvalno muška verzija mene, koliko je to dobro isto toliko je i loše, ali sam trenutno srećnija nego ikad.
Dodala sam jednog dečka koji me je pre par meseci izbrisao iz prijatelja samo da bih mogla ja da njega izbrišem iz prijatelja.
Poznajem ga od svoje 6. godine, bili smo najbolji drugovi, braća. On je bio stariji od mene godinu dana i uvek me je štitio, pazio, bio je mega frajer pa bi mi često i nabacio dosta riba. U jednom segmentu mog zivota sam bio oklevetan za nešto što nisam uradio, svi su bili protiv mene, čak i on. Dokazao sam nevinost ali mu to nikada nisam oprostio. Pre 2 meseca je preminuo od raka testisa, kad sam čuo, izolovao sam se od sveta i plakao danima. Sad ne mogu da oprostim sebi što mu nisam oprostio.
Dok sam polagao za kola, uvek se nekako pogađalo da baš na pešačkom bude lepa devojka i da ja normalno stanem. Jedan dan isto prolaze neke lepe devojke ja odmah stanem i sad instruktor meni govori: "Miloše ti uvek staneš svom kalibru, a na svog instruktora ni da pomisliš". I na sledećem pešačkom kao da ju je Bog poslao, prelazi neka baka koja se jedva kreće i ja ono brzo zakočim i kažem: "Ćiro evo i tvog kalibra".
Moja djevojka se naljutila na mene jer sam kasnio na vječanje u njenom snu.
Posle tuširanja, obavezno na zamagljenom ogledalu nacrtam jedno srculence.
Oduvek me je zanimalo zašto se kaže ČAJNA kobasica kada veze sa čajem nema.