Izgradio sam dečiji park (igralište) u mestu u kome živim. Nisam želeo nikakvu medijsku pažnju niti ista slično. Ne želim ni sad, naravno. Često sednem na klupu pored pomenutog parka i gledam svu tu decu, koja se bezbrižno zabavljaju tamo. Kad vidim osmehe na nihovim licima znam da sam uradio pravu stvar.
Jednom prilikom dok sam isprobavala haljine za izlazak u butiku, jedna žena mi je rekla da izgledam kao zvezda granda. Ne znam kako to da shvatim.
U jednom izlasku upoznao sam devojku koja je sedela sama i pila neko piće.. Bila je po prilično lepa i normalna.. Celo veče sam je gledao i odlučio da joj priđem negde pred fajront.. Prišao sam sa pričom "hej ćao primaš društvo.." i posle nekog razgovora, skontao sam zašto je sama i zašto je bila tiha i povučena..devojka je HIV pozitivna... Posle sam se sprijateljio sa njom i dan danas se družimo, ona je jako srećna što me ima, a i ja takođe što imam nju... Svuda je zovem družimo se, svaki dan smo zajedno... Jednostavno neopisiv osećaj kad znaš da imaš jednog iskrenog i najboljeg druga!!! Zašto se s*anja dešavaju najboljim ljudima?
Svaki put kada mi neko u sms-u stavi smajli koji namiguje nesvesno namignem dok to čitam ;)
Dok smo se zabavljali, voleli smo se vozati gradom, slušati muziku i šutiti. Danas smo dobri prijatelji i još uvek znamo odvrnuti muziku i satima se vozati.
Kad izlazim sa drugaricama u provod volim da slikam ljude koji nas muvaju, a oni uvek pristanu. Ne biste verovali kolika mi je kolekcija slika simpatičnih momaka kojima ne znam imena.
Uvek mi je neprijatno reći nekom da mu viri slina iz nosa, a ne mogu da je ne pogledam!
Počela sam se bavit jogom. Kaže mi otac: bolje da se jogiraš nego drogiraš. Reko, nemam para za drogu. A on mrtav ladan kaže: uči sine, pa ćeš imat...
U osnovnoj školi je sa mnom u razred išla siromašna devojčica...Deca kao deca, uglavnom su je izbegavala i zbijala šale na njen račun. Ja sam bila jedna od retkih koja se s njom družila i pamtim je kao izrazito dobru dušu koja je, i ono malo što je imala, uvek delila sa drugima i uvek bila spremna da pomogne. U sećanju mi je ostalo da su joj stvari uvek čudno mirisale...da bih posle puno godina shvatila da su mirisale na detrdžent za sudove kojima je njena majka usled tog siromaštva nastojala da je drži čistom. Nakon nekoliko godina ona se odselila u drugi grad...izgubila sam svaki kontakt sa njom, iako sam se često pitala gde je i šta radi. Pre određenog vremena stigla mi je poruka na fb...od nje... U životu se nisam više i iskrenije obradovala kada sam joj pogledala slike...danas je srećno udata, zaposlena, živi u inostranstvu, i nije izgubila ni delić one dobrote kojom je plenila pre 20 godina...porukom mi je ulepšala ne dan, nego ceo život!