Nikad mi neće biti jasno zašto je muško dete poželjnije od ženskog. Danas sam saznala da nosim devojčicu i dolazi mi jedna žena i kaže: "Nema veze, nije tvoja krivica". Malo mi je hvalilo da joj zaljepim šamar koji bi pamtila za sva vremena.
Kad sam bila mala tata me vodio u sobu i svirao mi pesme na gitari, najlepši dani u mom životu. I sada se sećam nekih pesama koje je pevao i njegovog pogleda. Sve mi to sada nekako nedostaje.
Otišla sam da studiram u drugi grad, jer želim da budem što dalje od svojih "prijatelja" i želim nov početak.
Sinoć sam ušla u market i stala na kasu da platim račun. Dok sam vadila novac iz džepa, momku pored mene je ispala marka na pod. Mislila sam da je moja, on ju je podigao i ja sam pružila ruku da mi je vrati misleći da je moja i momak mi reče: "Ovo je moja marka". Blam!
Kad sam bila mala stalno sam štipaljke sklanjala sa štrika da se ne bi umorile i da štriku ne bude teško.
Kad se setim toga....
Prijateljica moje majke ima troje djece, trojke. Rođeni su u sedmom mjesecu trudnoće i dvoje ne vide, a treći ne može da hoda. Ja ih obožavam i često kad igramo ne ljuti se čovječe oni mi kažu "nemoj da nas zezneš ako dobijemo šesticu da nam ne kažeš". Svaki put plačem kada mi to kažu, a oni me jako zagrle iako se uvijek trudim da me ne čuju kako plačem. <3
I dalje sam ubjeđena da snovi traju cijelu noć, a ne samo nekoliko sekundi...
Nakon 15 godina prijateljstva, moja najbolja drugarica je odlučila da je bitnije da bude u dobrim odnosima s momkom (s kojim je 9 meseci u vezi) nego sa mnom. Toliko o jakom prijateljstvu.
U mojoj kuci bi se manje svađali kada bi svako imao svoje kupatilo.