Imam 3 devojke, sa sve tri sam istovremeno i sve na neki način volim...ne znam koju da oženim, a ni kako sa ostale dve da raskinem.
Javila mi se kasirka u prodavnici. A nije bila na kasi. Ulepšala mi je dan. :D Pozvao bih je na piće, samo da nema prsten na ruci... za koji nisam ni siguran da bilo šta znači. :/
Jednom sam pijan u 3 ujutru krenuo da uđem kroz kuhinjski prozor u kuću i čuo sam odjednom glas mog starog koji mi govori: "Na vrata,krkane"!
Imam 17 godina, rođeni brat mi je poginuo u nesreći pre 2 i po godine u svojoj 16. strašno sam usamljena od tada, i strašno mi nedostaje, iako sam konstantno nasmejana pred ljudima i trudim se da to niko ne primeti. Nemam sa kim da pričam o tome, a nisam imala ni roditeljsku podršku tada kada se to desilo, jer su mislili da je njima najteže, a da mene događaj uopšte ne dotiče. I posle 2 godine se osećam kao da se juče desilo, i mislim o tome bukvalno konstantno. Najviše boli kada nemam sa kim da se svađam oko daljinskog, kompa, i svih tih sitnica. Kada shvatim da sutradan neću imati kod kog ujaka da odvedem svoju decu, kada me pitaju da li imam brata ili sestru, a ja moram da kažem da nemam više. I prati me strašan osećaj krivice što mu nedelju dana pre nesreće kada mi je rekao da me voli, nisam uzvratila, nego sam se samo glasno nasmejala. Stalno sanjam da je opet tu pored mene i ponekad se toliko unesem da sam ubeđena da je tako, sve dok ne odem do dnevne sobe i vidim njegovu sliku na zidu, sa crnom trakom preko nje. Život bih bez trenutka razmišljana dala, jer mi i onako ništa ne znači, za još jedan minut kraj njega u kome bih mu rekla sve ono šta nisam imala prilike da mu kaže
Pre neki dan mi su mi zet i sestra od tetke rekli da očekuju bebu.. Prvo što mi je palo na pamet je da su se seksali.. Onda sam počela da ih zamišljam dok su to radili.. Bilo me je sramota od njih, osećala sam da znaju šta mislim.
Kad sam kao mala išla ne engleski, utripovala sam da postajem Englez i kući nisam htela da pričam srpski.
Verenik mi je na poslovnom putu, za to vreme živim kao muškarac, ne perem sudove, ne brišem prašinu, ne perem veš, ne peglam, ne kuvam, ne depiliram ni noge. :)
Kad smo burazer i ja bili klinci, pa mama i tata odu negde u goste u večernjim satima, redovno smo donosili sve sekire i čekiće koje smo imali u dnevnu sobu i planirali kako da onesposobimo provalnika ukoliko do toga dođe. Čak je on jednom na ekskurziji kupio bejzbol palicu samo za tuču provalnika. Eh, deca.
Otišla sam u drugu državu da studiram i jedna od prvih reči koje sam naučila na tom jeziku bila je interakcija i nju sam trebala da upotrebim u rečenici. Moja rečenica je bila "nemam interakciju ni sa kim iz grupe", svi su se smejali i kasnije prilazili da se upoznamo.
Na selu sam kao mali piškio po pilićima koji su bili iza žice i jedna kokoška je uspjela da me ugrize misleći valjda da je crv šta li.