Pravila sam se da sam prespavala samo da bi me komšija povezao.
Mrzim kada gledam ovu omladinu sede po kafićima, čitaju novine i piju kafu po ceo dan. Pa šta će da rade kad budu došli u 60-te godine.
Kad sam bio mali, učili me moji da psujem. Jedan dan sam se razboleo i morao da primim injekciju. Bio sam miran dok mi je medicinska sestra davala injekciju i kad je završila, ja njoj sve po spisku :) ćale hteo da umre od blama. :)
Kada kliknem ono malo "Enter" kod brojeva, osećam se kao da radim u banci ili nekom sličnom mestu.
Dok gledam neki horor i znam da će iz neke rupetine da izađe čudovište, kažem sebi, nemoj sad da se prepaneš, a uvijek se prepanem. Uvrnuto.
Mrzim kad idem kod zubara da poravim zub , jer on obavezno nađe jos 2-3 za popravku.
Kad god radim trbušnjake i vežbe za zatezanje nogu i kad dođem do one tačke da ne mogu više da uradim ništa, da mi se celo telo raspada, pomislim na bivšu devojku svog dečka koja je vrhunska riba, spuca me neki fleš i samo kažem sebi: "Let's do this shit". Sa ovom forom, sam uspela da sa početnih 20 trbušnjaka, radim dnevno preko 1000.
Sva deca kad u gradu vide roditelje, beže od njih, a ja kad vidim moje, oni beže..
Voleo bih da imam neku pesmu da mogu da kažem ono čuveno: ,,Gde me nađeee?".
Od pre par meseci imam jednu prijateljicu sa posla, sa kojom sam se zbližila, ali ima jednu manu. Svake nedelje me zove da idemo po gradu da ona kupuje neku garderobu. Da joj učinim, odem svaki put i po tri sata ona bira cipele ili slično. I pita me: "Pa što ti ne probaš nešto?". A ja ne mogu da shvatim kako ona ne kapira da nemam para.