Obožavam kad mi baba priča kako treba da završim srednju i da upišem menidžent (menadžment)!
I dalje pomislim želju, pre nego sto polomim štapic od sladoleda.
Moj deda je umro na početku moje košarkaške karijere. Mnogo je voleo sport, i mnogo mi je žao što nije video sve moje uspehe. Inače, ja sam igrao u ekipi koja je osvojila SP 2002. u Indijanopolisu.
Svojoj najboljoj drugarici sam sa za 20.rođendan kupio rokovnik. Prema spoljnem izgledu je to bio običan rokovnik, ali pravi poklon je bilo ono što je pisalo u njemu. Potrudio sam se da sve osobe koje joj nešto znače u životu napišu nešto o njoj u rokovnik, neku zajedničku šalu, neku staru uspomenu. Bilo je to nekih 50-ak ljudi. Krenuo sam naravno od njenih roditelja, sestre, brata, prijatelja itd. Na jednoj stranici je stajalo to što je ta osoba napisala, a na drugoj njena slika. Ona se oduševila ovim poklonom. Dokaz da poklon ne mora da bude skup, samo treba da imate dovoljno mašte i volje da uradite nešto slično za osobu koju volite. Inače, ta najbolja drugarica mi je danas devojka. :)
Kad sredim kuću imam osećaj da sam sredila svoj život.
Kada sam bila u zabavištu nacrtala sam kokošku sa četiri noge...čak su mi se i nasmejali neki, ali ja nisam skontala zbog čega...mislila sam da kokoška ima četiri noge.
Pre nekoliko godina mi je lopov ukrao prazan novčanik iz tašne.Slatko se ismejem kad se setim toga.
Na prvom sastanku sedim pored devojke i odjednom se desi ono što nikako nije smelo. Ispustio sam goluba i ona je čula. Umesto da se izvinim, ja joj kažem da je to bio pozdrav iz dubine duše. Baksuz.
Dečko mi je rekao da obrijem brkove jer nije fora da ih oboje imamo.