Одувек сам се надао гледајући порно филмове да ћу налетети на неког кога знам.
Uvek kad prođem pored nekog simpatičnog momka uvučem stomak!
Bez blama pojedem poslenji čips, keks, parče lubenice iz činije.
Sunčam se juce na krovu šupe. Vide me ljudi iz tri dvorišta. Milina.
Mrzim kad ljudi kažu da ne postoje pravi prijatelji. Pa kakvim onda ljudima sebe smatrate.
Bila sam u jednoj manjoj trgovinici i kupovala nešto za baku. Uzela sam što sam trebala i stala u red. Ispred mene je bila jedna žena, a osim nas u trgovini jos jedna sa malim dječakom od negdje 5 godina. Mali se kreveljio da želi nešto i slučajno pao na pod, mama mu nije htjela kupiti a i da ga utješi od pada krenila je da ga uzme i rekla: "Dodi mami da te poljubim pa će proći", na što je mali dreknuo: "Nemoj me ljubiti, jučer si ljubila tatu po piši". Žena se sva zacrvenila i nije znala gdje da gleda i što da kaže, a bogami ni ja, trgovkinja i žena ispred mene nismo znale kako reagirati.
Mrzim kad otvaram karamelu, a papir mi se zalepi za nju. Nešto najgore!
Čim izbrišem neki broj iz imenika, obavezno mi zatreba posle nekog vremena.
Bila sam mala. Gledali smo tv tata, mama i ja. Dečko i devojka su se ljubili i rekla sam tati da tako majstor ljubi mamu.
Кад нека хемијска престане да ми пише, осећам се некако паметно, јер сам је искористио у позитивне сврхе.