Kad tata dođe da mi priča o koaksijalnom kablu i Nikolii Tesli baš kad treba da se spremam za izlazak.
Kada sam bila mala, imala sam oko 4god, odsekla sam sebi šiške i sakrila ih ispod dvoseda, mislila sam da niko neće primetiti.
Upravo sam saznala da sam dobila otkaz, da mi dečko odlazi na rad u inostranstvo, da nas sestra napušta, odlazi iz kuće i još po koju vest za koju čovek ne želi da čuje nikada, a ne u jednom danu. Divnog li dana!!! Ko zna, možda me uhvati neki bolji talas posle ovoga... Ko će na alkohol?
Imam običaj da barem jednom nedeljno dođem do Dunava, zapalim cigaru, iako ne pušim, i razmišljam, nekako pored vode jasnije razumem neke stavri.
Moj dečko mi je otpevao pesmu: ,,O Jolanda, Jolanda kol'ki su ti brkovi!" Više mi nije dečko...
Kada pričam sa devojkom preko telefona, uvek sačekam da ona prekine vezu.
Vikendom obavezno navijem sat da me probudi da ne zaboravim da napišem status da sam u gradu i da je ludilooooo...
Poslednji put sam plakala krajem 1998. godine. Svaki udarac posle toga sam podnosila stoički, bez suza i nastavljala da se borim. Danas sam se konačno slomila i isplakala ono što se skupljalo godinama. Sada imam snage za narednih 15 godina.
Svaki dan koji planiram da provedem u učenju započinjem igrajući Milionera i Slagalicu, da proverim koliko sam tog dana pametna.
Obi;no kad idem sa tatom negde idemo busom, pa nam treba busplus. Ja to nemam a moj tata ima, i onda kad dodje kontrola njega prodju a meni ka\u da napustim bus i onda ja pogledam mog bri\nog tatu koji umire od smeha i pravi se sa me ne poznaje...divno