Imam 29 god, dvoje dece i užasan strah da neću znati da od njih napravim dobre ljude...
Radim u firmi tri godine, gazda me unapredio u njegovog zamenika, ima veliko poverenje u mene, a ja planiram da dam otkaz, imam bolji posao, a ne znam kako da mu kažem, osećam se kao da ga izdajem.
Danas sam išla na njivu, da kopam. Na putu do njive zamišljala sam Majami i neku brutalnu plažu,i da ću tamo biti sledeće leto... Inače sam prilično poznata devojka, i radila sam za 3 svetska kreatora do sada. Ali što se mora-mora se. Bar je njiva moja.
Uhapsili su me na ulici pred mojim roditeljima. Nikad veća sramota, nikad veće kajanje...
Kćerka sam jedinica. Kad sam bila mala, imala nekih 5-6 godina, mama mi je stalno govorila da ću dobiti bracu ili seku a ja sam rikala od plača. Tako da nije ni pokušavala. Sad imam 21 godinu i sve bih dala da imam brata ili sestru.
Jednom sam na utakmici pogodio gol iz slobodnjaka za pobedu, a namera mi je bila da centriram!
Kaže meni baba: ''Crno dete nije valjda da i ti briješ noge, u moje vreme su momci gledali koja devojka ima veće dlake na nogama ta je bila zgodnija''.. e moja baba u to tvoje vreme ja bih bila glavna mačka sa ovakvim kutlavim nogama!
S mamine strane familije, svi fakultete pozavršavali, a s tatine jedna osnovnu.
Kada mi sestra nesto objašnjava uvjek bolje zapamtim ono što je govorila povišenim tonom.
Moj otac je parkirao negde u gradu, kasnije otiš'o na pogrešan parking, video da nema auta, pozvao policiju, i prijavio krađu.