Mrzim posuđivati svoje stvari. Pogotovo knjige! Ali svejedno ipak uvek posudim.
Bivšoj curi sam dao moj duks da nosi neko vrijeme. Vratila mi ga je kasnije da ga namirišem mojim parfemom i onda sam trebao opet da joj ga dam. Posvađali se u međuvremenu, a ja ni dan danas nisam obukao duksericu.. Ne volim je, to je završena priča, ali jednostavno ne mogu...
Smatram da je moj dečko pi**a jer ne pije i ne puši, već dugo pokušavam da ga ubedim da počne ali on neće, blam me je kada odemo u kafić, a on naruči neki voćni sok jer ne pije alkohol.
Sreo sam komšinicu i nisam znao da li da joj kažem 'zdravo' ili 'ćao' i tako dok mi se to motalo po glavi ja sam ta dva izraza pomiješao i rekao 'ćavo'.
Kada odem u prodavnicu, uzmem šta mi treba, i posle se 5-10 minuta šetam i gledam šta ima novo.
Kad sam imala 5 godina htjela sam da se brijem poput ćaleta, pa sam uzela njegov brijač i obrijala obrve. Na slikama iz vrtića ličim na Voldemorta.
Jednom prilikom kad sam bila mala, doktorica mi je rekla da ličim na tatu. Mene je to toliko uvredilo da sam nekoliko dana plakala zbog toga dok me nisu ubedili da nije strašno .
Često se sjetim kad sam bila skroz mala djevojčica i kad smo se u mojoj ulici po cijele dane igrali plana, skrivača, lopova i pandura, ledene babe, graničara... ili smo samo sjedili ispred odavno maknutog košarkaškog koša i razmišljali o tome kako je biti velik, sigurno najbolja stvar koja ti se može dogoditi jer si možeš kupovat tisuće Mars i Snickers čokoladica, a da za to ne moraš tražiti dopuštenje mame i tate. Mislili smo kako je super imati svoje novce koje možeš trošiti na bilo šta ili kako je odlično kad smiješ ostati budan do ponoći čak i kad se ne čeka Nova godina. Tada smo mislili kako su to najveći problemi koje netko može imati. Fali mi to vrijeme...
Kad sam imao 4 godine, krenuo sam sa ocem da pokupimo majku sa posla. Čekali smo pola sata, i na kraju mi je rek'o da sačekam tu ispred, a on ide po nju. Sreli su se na hodniku, izašli na sporedni izlaz, i otišli kući. Setio me se ispred kuće kad je majka pitala gde su deca. Sinoć, 17 godina kasnije, sedeo sam sam na trotoaru oko 4 ujutru, čekajuci njega da me pokupi sa posla, otiš'o je pravo kući i zaspao.