Zašto neki ljudi bacaju trošice u kadu? Ja to dajem pticama.
Bivši je bio toliko opterećen jednom fudbalskim klubom da bi plakao, vrištao, drao se ako izgube. Kad god bismo se našli a to ne bi bilo često jer smo bili udaljeni on umesto da posveti ceo dan nama, umeo je da deo dana provede na aplikaciji i prati rezultate. Onda mi smišljao koji će klub tog dana pobediti i pravio neke svoje šablone. Više puta sam mu rekla da mi smeta jer ima dosta slobodnog vremena sam gde bi mi rekao kako sam ja sebična i kako ne mogu se strpim da on pogleda sve što ga zanima. Sa mnom mu je bilo bacanje para da putuje a posle raskida je putovao skoro 1000km da ode na utakmicu. Na koga sam ja potrošila svoj trud i ljubav...
U jednom gradu mi je posao, novo društvo i dečko, a u drugom roditelji i najbolje drugarice. Promena sredine mi je veoma prijala, ostvarujem šta sam dugo želela, ali opet osećam krivicu što mi je bolje ovde. U rodnom gradu je monotono, vrte se iste priče (najčešće tračevi), svako svakog zna i misli da je popio svu pamet sveta. Žao mi je što mi dragi ljudi nisu svi na istom mestu i što sam često primorana da biram između nekoga...
Najvažnija stvar koju sam u životu naučila je da se ne pitam zašto neko radi x i y. Ne ulazim u razloge, ljudska psiha je kompleksna, naši životi su komplikovani, i nikada neću razumeti zašto je neko odlučio da se ponaša kako se ponaša, nekad ni oni sami ne znaju i ne razumeju razlog. Gubila sam vreme i patila i sama sebi stavljala na teret tuđe odluke, ubijala se u pojam razmišljajući zašto i otkud to.
Naučila sam da ja jedino mogu sebe da kontrolišem, i mogu da utičem samo na svoje akcije i reakcije na akcije drugih ljudi, ali ne treba da ulazim u dubioze zašto je neko izabrao da mi nešto kaže ili uradi. Ja sam svoj gospodar, ne tuđi. Osećanja će mi zbog toga biti povređena i ostaću bez nekih odgovora, to je istina, ali ću barem znati da nikada sebe nisam izdala time što sam pokušavala da shvatim zašto je neko pokušao nešto da uradi i to time opravdam, umesto da uradim šta je u mom najboljem interesu kao reakciju na to što su mi uradili.
Pravnici, gde sve tražite posao i kako ih dobijate? Ne računam naslednike advokatskih kancelarija i porodičnih biznisa. Prvo sam se javljala na oglase, na kraju počela da šaljem samoinicijatvno notarima i školama svoj CV, a uskoro ću i izvršiteljima. Skoro da niko ne zove, a i kad zovu traže iskustvo baš u njihovoj oblasti i pitaju da li sam udata. Imam pravosudni i 14 meseci radnog iskustva u jednoj firmi, ali 4 meseca nema posla. Znam, to nije puno, ali ponekad mislim da je to pokazatelj da neću ni naći, a svet ide ka haosu i bezumlju.
Pre 7 mjeseci sam upoznala dečka i jako smo se dobro slagali. Izlazili viđali se i nakon 2 mjeseca smo spavali. Iskreno, nakon toga sam mu slala romane jer sam se osjećala ugroženom i prepala sam se vezanja. Dečko više nikada nije izašao sa mnom, ja mu i danas dan šaljem poruke. Ne želi da čuje za mene. Ne znam šta da radim.
Roditelji kao da ne shvataju da im deca postanu lažovi već u osnovnoj, kada moraju da lažu da bi negde išli ili da bi im nešto pružili, zato pazite i posvetite im pažnju.
Nisam nikad mislila da će mi u životu faliti ono "Televisa presenta"....
Obrijao sam se skroz do kože nakon 4 godine i nemam podbradak. Mogu opet.