Društvene mreže mi ništa dobro nisu donijele. Samo su mi nabile komplekse. Osjećam se manje vrijedno.
Udaljila sam se od njega jer je oženjen, govori da me voli kao prijatelja, šalje mi stalno poruke. Izludeću.
Volim se s čovjekom s kojim ne mogu bit zbog prijateljice. Niko ne zna za tu ljubav. Umirem od tuge.
Ti. Ja. Pag. Ljeto. Sunce. More. Plaža. Recept za savršen život.
Sviđa mi se koleginica koja je od skora došla u naš tim i biće tu na kratko.
Nemam samopouzdanja da joj priđem iako mi deluje nekako zainteresovano.. eto iskreno.
Na gorak način sam naučio da ako svoje samopouzdanje, zadovoljstvo i sreću temeljite na poređenju sa ostalima u nečemu, u nečemu što smatrate da vas definiše, bilo to bogatstvo, izgled, uspjeh, moć, uticaj, popularnost, snaga, pamet, bilo šta- problem je taj što čak i da ste bolji od 99.9999% ostalih, taj jedan u milion koji je bolji od vas postaje vam opsesija, razlog beskonačne nesigurnosti, nezadovoljstva i patnje. Ovo je posebno naglašeno ako je taj neko blizu, ako vam se putevi isprepliću, ako poznajete iste ljude, a naročito ako vas i drugi porede. Apsurd ovakvog pristupa životu je u tome da čak i da ste stvarno najbolji i da nemate konkurencije, opet bar duboko u sebi nosite strah, strepnju i nesigurnost jer vrijeme nikog nije poštedilo i sve ima rok trajanja. Ja takav odnos prema životu nisam birao, jednostavno se izgradio tokom odrastanja pod uticajem okoline i dao bih sve da mogu to da promijenim ali ne vidim način.
Bavim se IT-om, i apsolutno nikad ne znam razlikovati portove.
Blokirala me je na svim mrežama nakon 6 godina od raskida, a već jako puno vremena nismo u kontaktu. Evo ne znam šta da mislim...