Kroz igrice na mobitelu, shvatila sam koliko se treba truda uložiti da bi nešto postigla.
Znate onaj neugodan osjećaj kad obujete staru obuću bez čarapa? Osjećam to svaki puta kad vidim nekog u stopalicama.
Nema osobe koju nisam tračala, pa čak i svoju rođenu majku. Ja sam najgora osoba na svijetu.
Koliko me nervira jedna osoba u mom okruženju, a ima 39 godina i nezrela je. Uvek me pravi ludom. Obožava da drugima soli pamet i mudruje, ono čuveno "ja kažem sve, pa me baš briga da li će se neko družiti sa mnom" itd. Naravno, kad vi njemu ukažete na ponašanje i uzvratite, bude mu krivo i pobesni, a preko poruka napiše samo "dobro" i ignoriše vas. Užas!
Teško mi je da priznam ali moj muž je "mamim sin" i mislim da ću zbog toga da se razvedem...
Radio sam u jednoj kancelariji pune 2,5 godine od prvog dana sam ih pronikao da su to džangrizavi, ljudi bez empatije prema drugima, sebični. Glava im je puna zli misli i ideja samo drugom da napakoste. Kad im nije po volji druge napadaju umesto da reše to na miran način oni se samo svađaju, prave greške ajde da je to jedna nego malo malo pa nova jedna drugu vuku i sve dublje u ambis idu. Jedni drugima se ulizuju zarad veće plate i kad jedna normana osoba kroči u takvo radno okruženje spreman da pomogne svima oni je koriste i od nje prave budalu dok drugi zevaju i spletkare. 9 meseci sam bio van tog radnog kolektiva zna te kavo olakšanje sam osetio, ponivio se vratio među te zle ljude opet se u meni probudio nemir, dao sam ubrzo otkaz našao novo radno mesto kao da sam prodisao. Nema ogovaranja, ucena zlih ljudi atmosfera je baš odlična ako vam u kolektivu nešto ne odgovara bežite odatle. Ljudi koji imaju najviše vremena ti su najveće zmije na svetu i teško se menjaju.
Slabo znam da pevam a još manje da igra i smorim se na žurkama. Neki savet kako to da popravim?
Prekinula sam druženje s prijateljem jer me pravi ludom i manipuliše. Štagod bih rekla ili napisala, on to sve okrene u svoju korist, prebaci odgovornost i krivicu na mene (ne znam kako takvima ovo uvek uspe). Pokušala da mu ukažem na ponašanje, ali nemoguće je. Pita me što neću da se družim s njim i što sam takva prema njemu, a kad kažem – on se pravi lud i mene napadne. Užas, koliko su ljudi nezreli. Čini mi se čak da on ne zna drugačije da komunicira i ovo mu je nepoznato. Zna samo da se hvali, takmiči, ponižava, manipuliše...