Želim dijete, ali on ne želi. 😔 S druge strane, još uvijek studiram 🎓 i u vezi smo na daljinu, što moju želju čini praktički nemogućom. 🌍💔 Osjećam se rastrgano između svojih snova i realnosti u kojoj živimo.
Pozlilo mi je na poslu taj dan je baš bio pakleno vruće sa posla su me odveli u hitnu obavili pregled dok sam primao infuziju tu je bila jedna mlada doktorica. Svo to vreme je sa mnom nešto pričala, dobro smo se upoznali tu po koje pitanje sam i ja njoj postavio al nekako sam se prepuštao razgovoru i nekako samo od sebe se sve nadovezivalo. Pitala me je da'l nekog imam da me obiđe večeras ako mi nešto zatreba pošto su mi strogo prepisali da se što manje krećem, rekao sam da nemam te je ona insistirala da me posle smene odveze kući i pripazi narednih par dana. Bila je kod mene do kasno 11-12 više se ni ne sećam, dolazila je još para dana unazad da me obiđe par puta dnevno, kuvala mi je jela, vidi se da je divno biće. Čuli smo se preko poruka, rekla je da je prehlađena te sam ja nju otišao obići i doneti joj sve što joj treba. Kad sam hteo da je poljubim u obraz za rastanak ona me je poljubila znate već gde, tako je našta veza i počela čudno al slatko, danas nam je 3 godine veze.
Sa ženom sam 10 godina. Radim, trudim se da joj sve pružim, njoj i deci, istrpeo sam toliko zvocanja, njenog nezadovoljstva, nikad je nisam prevario, ali stalno ja sam njoj ovakav-onakav... Nedavno se pojavila koleginica na poslu, slatka i dobra, čija pojava u meni probudi nešto lepo. Nema ničega između nas, i ona je u ne tako sjajnom braku, samo pogledi i taj osećaj u stomaku kad prođem pored nje. Ne bih napustio brak, ne mogu zbog dece, ne bih ni tuđu porodicu rasturio, ali radi se samo o tome da se ponovo posle tog nekog mraka osećam lepo i znam da se neko zbog mene oseća lepo.
Komšinica je svoju ćerku đaka generacije odmah poslala na more, u Tursku. Kada sam ja postala đak generacije, tata se napio, mama plakala, a onda su me poslali da berem maline u Arilje. Zato sam danas oganj neviđeni, ne razumem ničije emocije.
Ostao sam bez para pa sam odlučio da ukradem pare od tate i da odigram tiket. U njegovom šifonjeru sam video mnogo novca te sam odlučio da ukradem 500 eura i ostavio sam ih sve u kazinu. Ovo dešavanje je od skoro te on još uvek ne zna da mu fali 500e.
U čitaonicu volim da idem svakodnevno, ne zato što idem da učim, nego da bih flertovala sa momcima.
Evo na primer prošli put mi se susreo pogled sa jednim dečkom više puta i mislila sam da je to to, međutim, prišao mi je i rekao da se pomerim dva mesta od njega jer mu je smetao zvuk žvakanja žvake. Iznervirao me je u trenutku, zato se iz principa nisam pomerila neko vreme, kasnije sam samo otišla u drugu čitaonicu i nastavila da radim ono što volim.
Jako mi je teško jer ne znam više šta osećam prema svom suprugu, a mnogo sam ga volela, mnogo! Medjutim, umorila sam se od konstantnog kritikovanja, od toga kako je sve prepustio meni, decu, obaveze, pri tom, i ja sam zaposlena, ali uvek je izgovor da on radi teži posao nego ja. I tako mic po mic, svojim ponašanjem me je gurao od sebe. Ako se ide na more, posle samo slušam kako da nije njega, mi nikad more ne bi videli. Bila sam željna nežnosti, lepih reči, bar ponekad da kaže da sam nešto dobro uradila, ali tako je naučio - da samo kritikuje i ja sada više ne znam šta osećam.. brinem za njega kada je bolestan i zabrinuta sam kada mi se ne javi, ako smo razdvojeni, a ovamo nemam više želju za intimom sa njim. Zbunjena sam.
Kolega iz ureda ima malog sina koji skuplja sličice Životinjskog carstva. Kad sam saznala, počela sam kupovati Životinjsko carstvo umjesto običnih čokoladica kad bi mi došlo da mi se jede nešto slatko i donosila sam sličice u ured da kolega ponese sinu. To je bilo uzbuđenje samo takvo kad je mali bio pri kraju albuma, znala sam napamet zadnjih 10 brojeva koji su falili. Jučer dolazim u ured, a ono na stolu čokolada i crtež lava - stigao je paket za završen album i dijete mi je poslalo jednu čokoladu iz paketa i crtež da se zahvali što sam mu pomogla. U životu se nisam više obradovala čokoladi, a crtež stoji zalijepljen na stol. Baš su mi uljepšali dan.
Razvela sam se. Prvo me je pekla savjest jer sam mislila da sam donjela krivu odluku. To jutro sam još razmišljala o pomirdbi. Onda sam otišla kod frizera. Napila se. I shvatila da je to najispravnija odluka koju sam mogla donjeti jer ponovno nosim svoj osmijeh. Zvuči kao klišej, no nije.
Jako mi je drago vidjeti svoju suprugu sretnu i zadovoljnu, kako uživa i kako se smije. Odlična je supruga, još bolja majka. Pokušavam čitav brak da se čuvam da ne donosim stres od posla kući, želim sretnu porodicu. Sretna žena, sretna djeca.