Spavala bih sa ocem dece koju čuvam (dadilja sam). Ako nešto započnem, njegova žena će da me otpusti i izbaci napolje, a posao i besplatan smeštaj su mi potrebni jer studiram.
Meni nije jasno odakle ženskom polu ideja da muškarac mora da im kupuje poklone? Ja sam bila u dugim vezama i nikad mi nije pao na pamet poklon, sramota bi me bilo i da tražim to. Čuj godišnjica - aj ne rise..
Mnogo volim da putujem, ali nažalost sa svojom platom ne mogu da omogućim i pristojan život (hrana, garderoba, računi itd.) i skupa putovanja. Zato sam počela da svu hranu kupujem na akcijama i da pripremam kod kuće, da uz standardni posao preprodajem knjige, rasađujem i prodajem cveće, ali i da garderobu kupujem kao polovnu preko internet sajtova. Rodbina, prijatelji pa i poznanici me stalno ispituju odakle mi novac, kako ja mogu i da se obučem i putujem i imam sve sa jednom državnom platom… Sram me je da kažem da kupujem polovno, sram da kažem da odsedam u sobama u stanu koje dele kuhinju i kupatilo, sram me je što pošteno živim i zarađujem, ali njih nije sram da guraju nos gde mu mesto nije.
Svoju devojku sam upoznao tako što sam vozio bicikl i u jednoj ulici vidim ona tegli neku tešku kantu do kontejnera, vidim muči se, ne može, i ja brzo odložim bicikl i priđem da joj pomognem, posle kad smo završili, njena baba me zvala na kafu u dvorištu, nisam nametljiva osoba ali sam pristao jer mi se svidela i hteo sam da produbimo kontakt, tad smo se ispričali, razmenili instagram i počeli da se viđamo. Sad se šalimo da nas je đubre spojilo. 😂
Zanimljivo je da sam prije izbjegavao konflikte radi mira, a sada ulazim u konflikte radi SVOG mira.
Smatram da bi nepušači trebali dobiti pauzu od sat i pol jer nije fer da ovi drugi rade pauze za pušenje svakih sat vremena.
Volim da zajebavam invalide. Svaki put kad bih vidio invalida rekao bih mu da potrči i nasmijao bih se iz najače snage😀😀😀
Bio sam mladić pun snova i ambicija, zaljubljen u devojku koju sam smatrao svojom sudbinom. Naš odnos bio je čista magija, ali jedno popodne, dok sam čistio ormar, pronašao sam stari dnevnik. Radoznao, nisam mogao da se suzdržim i otvorio sam ga. Svaka stranica otkrivala je njene misli, ali u jednom trenutku naišao sam na odlomak koji me je zapanio – opisivala je noć u kojoj je spavala s nekim drugim. Osećaj bola me je obuzeo. Kako je mogla da mi učini ovo? Da li je ikada stvarno volela mene? Suze su mi navrle na oči dok sam zatvorio dnevnik. Mislio sam da će mi istina doneti mir, ali me je odvela u duboku tminu sumnje. Na kraju, shvatio sam da ponekad, ono što ne znamo može biti lakše nositi nego istina koju ne možemo promeniti. Da li ću moći da joj oprostim? To pitanje ostaje bez odgovora, a vreme će pokazati hoću li pronaći put ka isceljenju ili ću ostati zarobljen u prošlosti.
Žene su uvek trebale da budu lideri u društvu. Imaju više empatije i društvene svijesti.
Muškarci su, s druge strane, više orijentisani na zadatke i opsesivniji, što ih čini savršenim podređenima.
Meni sve ove ženske sa botoksom i filerima na kraju starije izgledaju nego što bi trebale.