Svesno sam postala ljubavnica oženjenom kolegi. Da razbijem mit da su muškarci predatori. Ja sam njega želela od samog početka. Tako je čist, divan, sa manirima, pametan, sposoban. Uspela sam da ga zavedem, ali i dalje mu je neprijatno. Želim da se venčamo i imamo dete. Osoba sam koja što nameri to i ostvari.
Koliko su neke žene zaluđene modom, skoro gledam neku ženu u groznim smeđim papučama a i odjeća joj bezveze, neke bež šlampave hlače i top, torba ogromna i ružna. Ali njoj je to "lijepo" jer je markirano, a da isto to ugleda na pijaci ne bi kupila i rekla bi fuj! Ima zaista ružnih markiranih torbi, obuće i odjeće ali ljudima je bitno da nose skupe stvari, pa makar i ružne. Pa jbt ako već imaš lovu, kupi nešto lijepo, bar tu ima izbora.
Verovatno ću dobiti mnogo osuda što ću ovo reći, ali iskreno, ne zanima me. Normalno je da nemamo svi isto mišljenje po pitanju nekih stvari. Naime, meni su sve veze koje se vuku godinama, bez ikakvog pomaka-smešne i smatram ih gubljenjem vremena. Mene niko živ ne može da ubedi da neko za 5-6 god, barem ne može da veri devojku..a još mi je gore ako je neko npr 10+ godina zajedno, a ništa se ne dešava. Ovo jedino ne računam ako je neko premlad, onda kapiram, ali stariji mi nikako nisu jasni.
Šef i ja imamo jako ugodan i prijateljski odnos. Poštujemo se maksimalno i pred svima u firmi smo striktno poslovni, međutim kada smo sami, to više liči na druženje i na klasičnu mušku za*ebanciju. Radimo ozbiljan posao i kad je priča o poslu, onda te iste za*ebancije nema, nego se situacija okrene za 180, međutim, kad smo negdje van posla ili imamo praznog hoda, uvijek smo totalno ležerni i tu su one klasične muške priče o sportu, ženama, automobilima i ja iskrenk obožavam takav odnos. Jednostavno mi daje volju i želju da se još više trudim jer me se cijeni i poslovno i privatno. Nezamislivo mi je da ljudi rade pod šefovima koji ih omalovažavaju i ponižavaju, niti vidim na koji bi to način moglo donijeti bilo kakav benefit.
Pre nekoliko godina, shvatio sam da naš brak nije onakav kakav sam želeo. Iako sam voleo svoju ženu, primetio sam da se udaljavamo. Počeo sam da razmišljam o tome šta mogu promeniti da bismo ponovo bili srećni zajedno. Kroz razgovore i savete, shvatio sam da ključ uspeha nije u velikim gestovima, već u malim svakodnevnim pokazivanjima ljubavi i poštovanja. Počeo sam da obraćam pažnju na sitnice - da budem prisutan kad mi treba, da slušam i izražavam zahvalnost za sve što ona čini. Naučio sam koliko je važno razumeti njene potrebe i biti podrška. Umesto da se fokusiram na probleme, posvetio sam se pozitivnim aspektima naše veze i trudio se da budem bolji partner. Danas, naš odnos je jači. Male promene i svakodnevna pažnja učinili su veliku razliku. Želim da podelim svoje iskustvo jer verujem da male promene mogu značajno poboljšati odnos.
Moj deda je bio veliki švaler. Sejao vanbračnu decu, ženio se 5 puta, a s obzirom da je bio brodograditelj i pokrajinski funkcioner, imao je dosta love. Sada se u 92oj godini drži odlično. Prav kao strela, hoda, šali se, ma super. Bio je avanturista i svetski vagabund, mislim da ga je to istreniralo i da se zato dobro drži! Danas mu 92i rođendan! Da si mi živ i zdrav još toliko! Drago mi je što sam povukao na njega i ponosan što nosim njegove gene.
Pre nekoliko godina, imala sam seksualni odnos s doktorom koji me lečio. Iako sam u početku osećala euforiju, ubrzo sam se suočila s dubokim osećajem krivice. Plašila sam se da bi otkrivanje mog iskustva moglo uništiti moj brak, pa nisam rekla svom mužu. Umesto toga, posvetila sam se obnovi veze sa njim i radila na ponovnom uspostavljanju poverenja. Naučila sam važnost iskrenosti i komunikacije, iako nisam otvorila tu temu. Verujem da je ključno raditi na sebi i na odnosu kako bi se izgradila srećnija budućnost.
Odbio sam devojku svog života jer nisam imao hrabrosti da joj kažem da sam bolestan. ("Hemofilija")
Imao sam jako teško detinjstvo , sklon sam povredama , čak i spontanim.
Koristim lekove koji se daju Intravenski ("U venu") i to je jako teško za gledati. To je i bio jedini razlog zašto sam joj raskinuo. Međutim od skoro sam počeo da uzimam novi lek koji se daje veoma brzo u stomak (za par sekundi gotovo), i od tada nemam nijednu povredu mesecima. Osećam se kao novi čovek! Želim da probam opet sa njom i da joj objasnim moje stanje! Preveliki strah imam da joj priznam i ne znam kako će da reaguje.
Ali moraću, nije mama cavu rodila. Ljubi vas brat <3
Prvi put žena ostane trudna sa blizancima, drugi put meni omakne, opet dvojke, pogodite šta je treći put. Kuku lele neka su djeca samo živa i zdrava!!
Sestra i ja smo deca razvedenih roditelja. Ja sam potencirala na tome da svako nastavi dalje i da nađe sebi partnera s kim će moći da podeli neke životne trenutke. Majka je dobila dete sa svojim partnerom. Mog polubrata volim više od svega na svetu. Biološki otac je isto tako nasao partnerku koja ima dva sina iz prvog braka i sada planiraju dete. Gde god da sam imam osećaj kao da je jedina istina to da smo sestra i ja jedna za drugu tu i da ni ona ni ja nigde ne pripadamo. Naši roditelji nikada nisu pravili razliku, ali gledajući sa strane imam osećaj da smo i u jednoj i u drugoj "porodici" višak.
Imam osećaj kao da remetimo te njihove živote i da ih samo podsećamo na propali brak.