Uzela sam bolovanje, zamračila sobu i otpočela gledanje svojih omiljenih filmova i serija.
Pokleknem, prekršim obećanje koje sam dala sebi i pošaljem mu poruku.. Nije zaslužio ni da mu se obratim, ali jbg ja sam najveća glupača na svetu... Uverila se ponovo da je najveća greška u mom životu, ponovo sam čula reči zbog kojih sam i odlučila da prekinem kontakt.. I sad evo lupam glavu o zid jer sam mu se javila.. Tačno zaslužujem da mi neko opali šamarčine pa možda dođem sebi..
Žena mi je rekla da nisam njen tip muškarca što se tiče intimnog odnosa.
Kaže da su joj druge stvari bitnije,da joj odnos nije najbitniji.
Imamo dete malo.
Osećam se loše. Kako živeti sa znanjem da svojoj ženi nisi dovoljan.
Šta raditi. Da li prekinuti brak?
Nedavno sam se porodila i dobila prelepu devojčicu, ne znam da li sam jedina, ali da li još neka novopečena mama proverava da li beba diše dok spava? Moja je toliko mirna da deluje kao da je lutka a ne živo biće😅
Iz vana izgleda kao da mi sve ide od ruke, da znam sve što radim, da sam dobra mama, supruga, a i poslovna žena. To ni blizu istine nije. Svaki svoj korak promislim 100 puta, brinem 1000 briga, sumnjam u svoje znanje i kvalitet i sebi kao majci zamjerim neke stvari.
Ne vidim to kao nešto neobično, sva ta osjećanja su dokaz ljudskosti i krhkosti, a svi smo takvi u dubini. Nego mi žao ljudi i toga što žive u zabludi da je bilo kome život med i mlijeko, da imaju baš sve.
Nikad nije tako.. život nije tako koncipiran.
Kad god prolazim nešto sa svojim momkom, na youtube mi izlaze pesme koje opisuju to sve što se dešava.
Nisam ni znao koliko sam glup dok nisam počeo da igram šah, igram ga oko godinu dana i izgubim 10 partija pa pobedim jednu, pa izgubim 6 pa pobedim jednu..
Čitanje mi oduzima mnogo vremena, ali ja ne mogu da živim bez informacija.
Želja mi je da naučim ruski na c2 nivo i da oženim, lepu, moralnu, pametnu i pobožnu ruskinju!