Ne znam odakle da krenem, ali u poslednje vrijeme se baš jako loše psihički osjećam. Svega mi je preko glave, najviše bih voljela da me nema ili da se sklonim negdje od svih par dana i da se prepustim toj unutrašnjoj tmini i isplačem, izvrištim sve iz sebe. Nedavno sam jednoj osobi rekla nešto jako povjerljivo što sam doživjela prije tri godine, što nikome nisam rekla, te sad još na sve ostalo imam osjećaj da me ta osoba gleda drugačije, odgovara mi reda radi na poruke iako je kada sam joj rekla tu moju taštinu, reagovala kao da me potpuno razumije. Međutim, sad više nemam takav osjećaj i to me isto tišti. Pored toga svega, fizički nisam dobro, danima sam loše, a iz nekog razloga se bojim da odem doktoru. Eto tako…
Mirna sam osoba i mogu stvarno puno toga podnijeti, ali kada mi jedna kap prelije čašu nije me briga za posljedice.
Moj dečko i ja radimo u inostranstvu. Želeli bi da stvorimo nešto kući da bi mogli da se vratimo. Planiramo uskoro venčanje. Ja sam ga zamolila da malo sačekamo sa detetom, da malo uživamo u braku i da se još malo žrtvujemo za naše bolje sutra. Ja imam 32, on 33 godine. Njegova izjava je bila, pa možemo onda i sa venčanjem da sačekamo još par godina! Ja jednostvano nisam spremna za dete sada, ne kažem da ga ne želim. Želim ali ne trenutno jer ne osećam potrebu za tim. Osećam samo da će mi se život promeniti u totalno drugom pravcu od planiranog.
A tek sam pre dve godine dobila posao gde sam konačno zadovoljna novčano.
U frizerskom salonu sam zatekla ženu koja je nekad stala između mene i njenog sina. Jako smo se voleli, ali nisam bila za tu kuću, kako je ona pričala. Bila je uvek neprijatna prema meni i drska. Smetalo joj sto moji nemaju para, a oni imaju, pa bi valjalo da njen sin oženi devojku iz bogate kuće. Pljuvala me i ogovarala da nisam mogla da završim fakultet, jer sam glupa, a ne što moji ne mogu da me školuju. Sada je bila jako ljubazna, muž joj umro, nema para kao pre,a sin joj sa ženom otišao u Nemačku. Imala je staru trenerku i patike, a na starom licu ostatke šminke. Žalila sam je.
Skoro smo dve godine u vezi, a svako malo se svađamo. Ja se naljutim zbog njegovog ponašanja, na kraju ja ispadnem kriva i molim ga da se pomirimo. Bila sam uz njega u najtežim trenucima, planiramo da se ja preselim kod njega ali on se ne pomiče sa mesta da sredi sprat gde bi živeli. Ne znam koje planove ima u životu jer stalno je besan i nervozan. Molim Vas za pomoc šta da radim. Ne želim da ga izgubim.
Kao curi mi je ogromna crvena zastavica da je tip u kontaktu sa bilo kojom bivšom. Upoznala sam jednog koji se rano oženio i rano razveo. On je htio djecu, a ona očigledno nije. Po svim drugim kriterijima bi se reklo da je dobra prilika. Međutim sam kaže da su on i bivša u odličnim odnosima i danas. Ja za to nisam zainteresirana. Naravno da je dobro da nisu na ratnoj nozi, ali je velika razlika između toga i redovnog kontakta. Ko sa bivšima ima odnos, a da nisu pitanju djeca ili drugi veliki objektivni razlozi, nema razloga da traži bilo kakvu buduću osobu.
Svi ovde pišete o poslu i autu, ali šta me briga da li dečko radi i ima položeno kad ne zna da komunicira. Šta meni vredi to što je on zaposlen kad mora druge da ponižava da bi sebe uzdigao?! Šta mi vredi što ima auto kada me provocira i kad želim da rešim to – on beži, odg. samo kratko itd. Šta ja da radim s takvim?
Kao klinac sam trčao za svojom devojkom, psihički me uništavala, iskorišćavala. Ona je trčala za jednim momkom, koji je bio popularni frajer, i kad god je on šutne, vraćala se meni. A taj momak je jurio nafurane devojke u to vreme, najzgodnije i najlepše. Uostalom, moja devojka me toliko povredila da sam se zakleo da ću biti toliko uspešan i da će jednog dana juriti ona za mnom. Sad 15 godina kasnije, slobodno mogu reći da sam postao bogat, imam verenicu i uskoro planiramo svadbu. A onog "popularnog" momka sada juri neka devojka jer ne želi da plaća alimentaciju, on sad juri ovu moju bivšu, jer u njoj vidi idealnu priliku da se uvali, jer bar ima posao i svoj stan. A ta moja bivša juri mene. Nema gde je nisam blokirao, stalno uzima novi broj da mi piše, kako se kaje, kako želi da ispravi stvari između nas, kao da moja verenica ne postoji. Prijavio sam je i policiji za uznemiravanje, iako ne želim da je vidim uvek ću joj biti zahvalan jer je od mene napravila čoveka iako nije ni svesna.
Mrzim sebe ponekada u zadnje vrijeme mnogo često. Sve čega se uhvatim puštam previše lagano ne želim to u svojoj budućnosti. Bilo da je to u ljubavi, karijeri, odnosima sa ljudima, roditeljima. Želim da nađem nekoga ko će mi davati ono što i ja njemu, ne želim se davati sva a ne dobiti ni mrvicu za to. Dosta mi je ne pročitanih poruka jer je neko "zauzet", nikakav vid komunikacije i moje fantaziranje tog odnosa koji ne vodi nigdje nego u moj kraj.
Rasturila sam porodicu, ostavila muža s kojim imam dete, i zaljubila se u prelepog manipulatora. Činjenica je da nisam bila srećna s mužem i ovaj se našao baš kad mi je trebala promena. Odlepili smo jedno za drugim, mislila sam sa svojih 35 god, to je to, to je ljubav za ceo život. Ja sam uspešna, ostvarena žena, fakultetski obrazovana, a on ništa, nema ni srednju školu. Nije mi to smetalo, mislila sam da sve možemo zajedno jer se volimo. Dve godine kasnije, ispostavilo se da je težak manipulator koji ne ume da komunicira, da je jako iskompleksiran i da je zavisnik od svih poroka. Evo sedim slomljena psihički i ne znam kako sam sebi to dozvolila. Slobodno osudite glupo žensko jer i ja ne mogu da se načudim. A da..i još mi duguje brdo para jer sam rešavala njegove dugove.. Bože me sačuvaj!