Bila sam sa debelim momkom i čitavu vezu sam ga lagala da mi ne smeta da bi se osećao bolje.
Žena je saznala da povremeno idem na erotsku masažu i optužuje me da sam je prevario. Ja se ne slažem. U stvari, to sam i počeo da upražnjavam da je ne bih prevario, pošto ona jedva pristane na odnose 2-3 godišnje, a ja bih bar jednom mesečno. To uopšte nije fer prema meni, a sad sam opet ja ispao kriv.
Drugarica je započela vezu sa dečkom s kojim sam se ja muvala neko vreme, ali ona to nije znala. Bili smo u izlasku, da bih ja u nekom pijanom, glupom trenutku, radi fore i da ga napravim ljubomornim, prišla drugom dečku, a on je na to odgovorio time što je prišao toj mojoj drugarici. Prošlo je par nedelja, oni su i dalje zajedno, ona je presrećna i deluje da su sve ozbiljniji. Njoj sam samo napomenula da smo se i on i ja muvali, ali nemam snage da joj kažem kako se sve zbilo. Iskreno se nadam da je iskren prema njoj sa svojim osećanjima, tako barem deluje.
Šta da radim, ludim za jednom devojkom, ne mogu da spavam, nervozan sam, jednostavno sam van sebe, mlađa je od mene godinu dana a komišije smo, samo što ona živi i radi u Beogradu a ja ne i povremeno dođe u grad gde smo odrasli, kao klinci ona je rekla mojoj sestri da joj se sviđam ali od tada je prošlo sto godina. Kad se sretneno kod nas u gradu uvek se pozdravimo malo poričamo i to je to. Slobodni smo i ja i ona ali me nekakav blam, i glupo mi da joj kažem da mi se sviđa jer se znamo celi život. Ljudi pucam!
Bila sam na dejtu s ADHD likom kojeg sam upoznala na dating appu. Prekidao me svakih 12 sekundi i kad sam napokon došla do riječi, kimao je glavom i smijao kao da JA previše pričam. Pa ne vrti se Zemlja oko tebe. Onda je krenuo... gledat igrice. Na dejtu. Nemoj me krivo shvatit, ja volim igrice i igram ih, ali 15 minuta komentiranja, sam krenula zijevat. Odjednom izjavi: "Isss kak mi s€ksa." I taman kad mislim da je najgore prošlo, lik krene objašnjavat kako je Zemlja ravna, NASA laže, a vanzemaljci žive u rupama. Pokazuje mi TikTokove kao "dokaz". Reko je da zna jer je bio u vojsci. Ja sam znala da je meni kraj. Tako da imam dva nova pravila: Ako je s dating appa i vjeruje da je Zemlja ravna, ne ulazi u moj dating krug.
Ljudi kad čekate u prijemnim ambulantama bolnica shvatite da vrijeme čekanja ne znači ništa već da postoji “trijaža” i da se pacijenti primaju po redu hitnosti. Hronicni bolesnik kojem su otekle potkoljenica manji je red hitnosti od osobe koja krvari na debelo crijevo.
Znam da boli, da je svakome njegova tegoba najteža, ali moramo biti racionalni i potrudit se da u tom momentu pružimo pomoć onome kome je prioritetnija.
Može li da mi se javi jedan muškarac koji nije zaokupljen pornografijom? Racionalno mi je sasvim jasno da od tri milijarde muškaraca ima onih kojima pornjava nije pojela mozak, ali sve što sam videla i viđam, posebno u proteklih 5 godina je progresivno gore. Ranije se to prikrivalo, sad jok. U pitanju su muškarci sasvim normalnog života, normalnog ponašanja, čak pozitivnih i pohvalnih stavova, obrazovani, neki vrlo pristojni... Koji na Instagramu i drugim mrežama prate pornografiju. Ili ukoliko ne onu direktnu pornografiju onda raznu erotiku, golotinju iz blizine, stilizovana gola tela i slično. Amaterski se bavim fotografijom, pa apsolutno znam da golotinja ne mora da bude pornografska i da je validan umetniči izraz. Međutim, isto tako znam da ne želim u svom životu muškarca kojem je normalno da gleda nepoznata gola ženska tela na svom Feed-u svakoga dana. To ne bi trebalo ni Da Vinčiju, a ne nekom Maretu, Daretu, Žaretu na netu.
Lovci su ubice! Idete i jurite nevine životinje puškama da biste ih ubili, zbog čega? Zbog zabave, ljudima je to zabava, ubijati nekoga ko nema kako da se odbrani? Nazivati to sportom je apsurdno i bolesno. Sve bih vas ja stavila u kaveze sa divljim životinjama bez oružja, pa da vidite kako je kad nemate izbora i kad gledate smrti u oči. Bolesnici! I još kad ubiju jadnu životinju svi se srećni slikaju ispred ubijenog leša, naopako. Lov treba zakonom zabraniti. Da vidim kako bi vama bilo da neko lovi vas i vašu porodicu puškama, a vi nemate izbora, stvarno bolesno!
Ali ovo konstantno snimanje života i svakog dana koji negde provedete je bolesno. Mislim na yt vlogove i sve vezano za to, koliko moraš da nemaš svoj život nego da pratiš život tamo nekih likova koji ni po čemu nisu bitni ni poznati i da im se diviš, dok tvoje vreme prolazi i nigde ništa ne postižeš, šta je sa ljudima, zar je moguće da smo toliko prazni kao bića, da mi ne možemo da nađemo sreću mimo drugih???
Uopšte ne podržavam eutanaziju ljubimaca. Kako neko podržava, tako imam i ja pravo da ne podržim i neću promeniti mišljenje za vek vekova. Ovde niko nije Bog pa da određuje koliko će ko živeti. I to nije nikakvo skraćivanje muka, već užas. Mene bi savest mučila ceo život znajući da sam JA, lično, odgovorna za nečiji gubitak života i prema tome, nikad neću i ne mogu to da shvatim.