Znam prvu pomoć i dva puta sam pomogla dečaku kada je imao napad epilepsije. Svi su se grozili na to, gadili se na penu, njegov izraz lica i nisu hteli da mu pomognu zbog toga. Nikada mi se nije zahvalio, ali nisam mu to ni tražila. Srećna sam što je živ.
Moj ćale kada pijan dođe kući, uvek popije par šamara od keve i nikada nije ni pomislio da uzvrati. Ćale, idol si!
Skoro sam u autobusu video devojku koja neverovatno liči na moju najbolju drugaricu i hteo sam da je uslikam ali me je provalila pa sam obustavio akciju : )
Prije desetak godina, vratila sam se kući iz grada u blago rečeno pripitom stanju, oko 4 ujutro. Mobitel mi se ugasio i naravno da sam tri puta krivi pin ukucala i zablokiram ga. E sad, kako je lijepo ponuđen, i s takvim stanjem mobitela, mogućnost SOS poziva, takva nenormalna nazovem, al zaista misleći da zovem službu za korisnike. Javi se čovjek, ja pozdravim kulturno i još se lijepo ispričam ako sam ga probudila i da imam veliki problem - tri puta sam krivi pin ukucala! Samo mi je rekao: "Gospođo,ovdje se prijavljuju hitni slučajevi,nesreće i slično." i spustio slušalicu.
Tad me nije bilo sramota,ali jeste ujutro i kad sam u novinama,nakon mjesec dana, pročitala članak o SOS pozivima i naveden primjer mog poziva kao najglupljeg mogućeg.
Kada se trkamo ko će pre napisati ono što profesor diktira, obavezno bacim olovku na sto da se čuje da sam prvi napisao.
Nema tog filma, serije, da sam pogledao sa devojkom kući, a da deset minuta od početka nismo stavili pauzu da bi se povatali
Odbila sam poziv za vezu bez obaveza od momka koji mi se sviđa. Imam ja svoje principe.
Najgore mi je ono kada želim leći, ugasim svijetlo, zažmirim, a ono k'o iz topa mama uleti u sobu, upali svijetlo i kaže: "Uh, treba mi nešto".
Uvijek sam imao neko posebno poštovanje za ljude koji sami sjede u kafani i piju, znam da je neka velika muka na njih i ko zna šta im se desilo kad piju sami, ćute i gledaju u jednu tačku.