Jednom u osnovnoj skoli kad sam se upisivao u drugaricin leksikon, napisao sam da mi je omiljeni pevač Rade Lacković.
Jedva se nekako dogegam do grada ,dođem do trafike da kupim dopunu za telefon i ladno mi radnica reče:"Momak, pauza" i zatvori prozor!
Mislim, razumijem da je težak prelazak sa komunizma na kapitalizam ali gospođo što baš JA.!
Kad sam odgovarala povijest, koja mi nikako ne ide, profesor mi je rekao "hajde reci neki važan događaj...i navedi datum...i daću ti 2, da te više ne gledam." I ja rekla "18.6.2010." Pita on šta se tad desilo.. Ja kažem izašao recovery album od Eminema i on mi dade 1.
Uvek kad me u toku dana čeka neka velika obaveza, redovno pre izlaska iz kuće se obratim mojoj mački rečima "Pa da bole tebe uvo..." I teatralno odem.
Kupio sam mašinicu za šišanje, i danas smo se burazer i ja šišali, i to tako da prvo on ošiša mene pa onda ja njega... Evo sad sedimo ispred kompa i ne smemo da izađemo napolje. :D
Kad se pojavila govorna pošta moja prva poruka je glasila "Zamalo da me dobijete" :)
Kod kuće sam uvijek u jednoj trenerci koja je toliko užasna, al mi je najdraža, kad god mi dođe drugarica komentar je: daj zapali to. Al ja je ne dam nikom.
Kad sam bila mala uvek sam skakala sa tepiha na tepih misleći da tamo gde nema tepiha, su ajkule.
Svaki put kad spavam sa dečkom i ne koristimo zaštitu, kao za baksuz mora da mi kasni...
Jučer sam ušao u pekaru. Onako s vrata sam osjetio da me gospođa koja tu radi gleda u oči onako kako inače ne gleda prodavac mušteriju. Za par sekundi oči su joj se napunile suzama. Ja zbunjeno stao i gledam i kaže ona meni da je jako podsjećam na njenog sina koji je daleko od kuće. Inače nisam neki emotivac ali to me duboko dirnulo. Sad više cijenim što sam blizu svoje majke.