Moj deda je kraj. Letos kad nije imao sa kim da ide na more (njegova poslednja žena ne može iz zdravstvenih razloga) pitala sam ga da li ima nekog koga bi poveo (aludirajuci na sebe).Odgovorio mi je '' ima raznih ženskinja, može da se nadje međutim-skup je to sport, smeštaj 300, prevoz 100, a gde je provod''.!!! :D Ima 83 godine. Želela bih da živi bar još 20 godina.
U tripu sam da racionalnije sagledavam stvari ukoliko razmišljam na engleskom.
Oosećam grižu savesti kad mami uzmem puno para u nekoliko dana, čak i kada ona kaže da je to okej.
Ćale mi je poginuo u ratu prije 18 godina. Kad sam prije 2 godine pitao mamu zašto nikada kasnije nije našla nekoga drugog da joj bude lakše u životu i da ne bude sama kada ja odem jednog dana, odgovorila mi je da je ona i dalje zaljubljena u njega kao prvi dan kad su se upoznali i da je i dalje udata za njega ( pokazujući burmu koju i dalje nosi ). Plakao sam.
Toliko sam siguran da večeras neću nijednu na'vatati da sam ostavio na sebi "Ronaldinjo" bokserice...
Kao klinac kada sam se upoznavao sa djevojkama govorio sam da mi je Vanja nadimak, a kao ime im ne mogu reći... stidio sam se što imam žensko ime, a sada mi je skroz ok, čak mi se i sviđa moje ime.
Od kako čitam ispovesti shvatio sam da su žene/devojke opterećenije grudima (veličina, oblik.. ) nego mi muškarci veličinom "muškosti".
Sa 16 godina sam komšinici ukrao tange sa strika. sada imam 24 a i dalje svaki mjesec to radim i raspravljam sa njom koji bi to manijak mogao biti.
Danas dok sam bila kod dede i babe, deda je krenuo napolje bez jakne i moja prababa (njegova mama) je krenula da ide za njim i viče: ''Pa ne tako, brzo oblači ovu jaknu'' Odmah je uzeo i obukao. Shvatila sam da uopšte nije bitno što on ima 65 godina, još uvek je nečije dete.
Tek kada uđem u neki objekat, malo lepše uređen, odnosno čist, shvatim koliko su mi prljave patike.