Danas sam se našla u dvorištu u kojem sam se podigla. Prešla sam ga sa neuporedivo manje koraka. To, nekad, veeeliko dvorište i lijepo djetinjstvo.
Imam veoma malo svojih slika. Ni jedan rođendan, letovanje, čak ni slike s krštenja nemam. Jedino imam slike iz škole, i kad smo išli negde pa nas drugi slikaju i daju nam slike. Nije novac za foto aparat bio problem, već samo nezainteresovanost, i to stvarno zameram mojima. Ja kad budem imala decu, promeniću to sigurno, jer ne želim da dođem u situaciju da mi bude neprijatno kad me dete pita kad odraste 'A što nemam svojih slika, kao da nisam ni postojao?'
Kad sam napravim palačinke, ne jedem ih sa istom slašću kao kad to neko drugi uradi za mene.
Bio sam sa društvom na kampovanju... Upoznao sam jednu curu i odveo u svoj šator, tamo smo se mandali... Dok nije uleteo moj pijani drug, legao pored nas i rekao: "Ne obraćajte pažnju na mene ja sam kamen"... posle dva minuta je zaspao... :D
Obično pred spavanje postanem gladna. Brzo odem do kupatila, operem zube, i tako budem sigurna da necću jesti, jer bi me mrzelo 2 puta prati zube.
Obično kad sam u sobi, prosto znam po težini i brzini hoda ko je ispred sobe.....
Toliko dugo nemam djevojku da sam, prilikom ulaska u butik, "odmjerio" du*e lutki u izlogu...
Ne mogu više da se iznerviram nego kad pitam ćaleta nešto, a on mi kaže: ''Idi pitaj majku'', i odem pitam nju, a ona: ''Ne znam, pitaj oca''.