Kad god moja mama nešto slatko sprema ja se motam oko nje i čekam da mi da činije da ih oližem....Tad sam najsrećnija na svetu! Mama, hvala ti :D
Kada sam bio prvi razred osnovne škole, poslije nastave sam otišao kod druga i kod njega proveo čitav dan. Sve bi bilo super da sam se prethodno javio starcima. Kad sam došao pred kuću, zatekao sam dva policijska auta i baš me zanimalo što su tu. Ušao sam u kuću i pitao šta se desilo, a desilo se to da će stari da se zahvali policiji na pomoći, isprati ih napolje, a onda ubije hljeb u meni. Još uvijek me bole te batine...
Treniram već 10 godina košarku. Ljudi oko mene i moje kolege kažu da jako dobro igram i da imam talenta, ali trener mi uopšte ne daje šansu. "Igram" za prvi tim, odnosno samo sjedim na klupi, uopšte ne ulazim u igru,a i ako uđem to je na minut ili dva, ne više. Osjećam se užasno, jer šta je sa svim mojim trudom i 10 godina uloženih u treninge? Često se poslije utakmice vartim kući plačući. Teško mi je i niko me ne razumije. Osjećam se užasno i beskorisno i najteže mi je jer se jako trudim i bez obzira na sve mislim da će biti bolje i nadam se, ali ništa od toga, bar za sad.
Mama mi nije dala da se brijem ispod pazuha u 7. razredu, a imala sam žbun...
Tata me je jutros probudio rečima " Miloše bekrijo ,sve si pare popio" ... morao sam ustati xD
Pre 10 godina kad sam išla na trening autobusom, upoznala sam jednog dečaka, mangupa, koji se vraćao busom sa treninga, sa velikim društvom i koji me je stalno zadirkivao i podsmijavao mi se govoreći mi da sam smotana kao sajla, jer sam jednom prilikom dok je autobus naglo kočio pala.. Prije 8 mjeseci bila sam u kafiću, u malo pripitom stanju, jer sam raskinula dugogodišnju vezu, zapela sam na stepenicu i prišao mi je jedan sladak dečko uz rečenicu "je li moguće da si i dalje tako smotana..." :) Od tada počinje najljepši period u mom životu koji traje skoro pola godine... i tek onda shvatim da je sve počelo zapravo mnogo ranije... još pre 10 godina...
Ide mi na živce kad se vozim biciklom pa naiđem na rupe i rascjepe na cesti, pa mi sise skaču gore-dole. I neugodno mi bude ako prolazi neki muškarac i to skuži.
Moja porodica nikada nije bila imućna, pa mi je ekskurziju platio nastavnik. Niko to od mojih prijatelja ne zna, a ja mislim da se njemu nikada neću moći odužiti.To je bilo najljepše putovanje u mom životu.
Nekog davnog oktobra, za vreme rata, u mom gradu su bile restrikcije struje. Taj dan je bio moj rođendan, a naš kvart je trebao da bude bez struje. Brinuo sam se kako će mama napraviti tortu. Došao sam kući iz škole i vidio da imamo struje. Pito sam mamu otkud to?! Ona je rekla da je zvala Elektro Distribuciju i rekla za moj rođendan. Baš sam se osećao važnim !
U vreme kad se emitovala serija "Neki novi klinci" u jednoj od epizoda pojavljuje se i Nataša Bekvalac. Profesor Ausvić diktira joj svoj broj mobilnog koji je ustvari bio broj moje starije sestre. Sećam se da smo par dana primale poruke od obožavatelja iz raznih delova Srbije sa željom da Ausvić pozdravi Packeta i Kečinu. Lepo sećanje.