Kad sam bila mala uvijek sam zamišljala kako to izgleda kad ti zavežu uši na mašnu.
Свиђа ми је једна девојка, отишо сам чак до Ресника због ње, где ме је пијаног победио још пијанији локални Бобан у партији шаха испред продавнице. Као фигуре за пијуне је користио листове јоргована. Нисам јој нашао кућу !
Izgubio sam opkladu i morao da obrijem jednu obrvu. Inače radim na recepciji u hotelu.
Kao mala kada bih ostala sama, uvijek sam palila sve moguće televizore u stanu, i dernjala se po kući: "mama, tataa" da u slučaju ako lopovi naiđu čuju da neko ima u stanu :-)
Volim da sednem negde pored reke i da zurim u jednu tačku i tako razmišljam sta sam ja imao u životu ...
Vozimo se drugar i ja kolima sporednim putem i opazimo veliku kolonu koja se kreće glavnim i čekamo mi da se uključimo i ne vidimo da su okićeni i da je to svadba i mrzi me da čekam i ja isečem kolonu i ubacim se negde na pola i kada su svi počeli da trube našli smo se u čudu. Počeli da se smejemo kada smo provalili. Ispoštovali smo i legli na sirenu.
Jedan od prvih izazaka sa dečkom, ulazimo u bus i bukvalno se sudarimo jer smo oboje istovremeno krenuli na ista vrata. On se toliko izvinjavao što nije bio džentlmen da je na kraju zaradio traumu da mi je tokom cele veze bez izuzetka otvarao vrata, puštao me prvu da prođem itd.
Rođena sam nagluha. Godinama mi sluh sve više i više slabi. Strah me je da se za 10 godina ne probudim potpuno gluha. Želim čuti ljubavne izjave svog muža, i smijeh svoje djece. Nadam se da će medicina napredovati i da ću za 10 godina čuti bolje nego sad...