Najveća trauma iz detinjstva, koje se sećam kao da je juče bila, je kad moj mlađi burazer (tada je imao 2 god) igrajući se sa mnom dobije napad i mama ga brzo uzme u ruke i kaže mi trči po pumpicu. Sa 5 godina sam trčala najbrže u životu.
Juče su me prijatelji zvali na kafu, brat (6) me pitao zašto ne idem, rekla sam da nemam para za kartu, pitao je koliko je karta, digla sam 5 prstiju. Otrčao je u svoju sobu i donio 5 KM i pružio mi: 'Seko idi na kafu'.
Beba mala.
Svi kažu što trezan misli pijan govori, a ja što više popijem više lažem...
Kada sam bila mala spavala sam na krevetu na koji se nisam mogla sama popeti. Jednom prilikom sam zaspala pokušavajući da se popnem na njega. Noge na podu, glava na krevetu.
U osnovnoj školi sam u igri s prijateljima slučajno razbio prozor od škole. Idućih godinu dana bi se us*ao svaki put kad je zazvonio kućni telefon.
Moji roditelji kad se vrate iz Grčke, sa mora:
Mama: Mitros, gde je moja kafos?;
Tata: Frljnos sam je u sudoperos.;
Mama: Djubros.;
U petak su me, u najjačem klubu u gradu, neke zdrnje pitale da sednu sa mnom u separe. Rekao sam im da ovde već sedi nas petorica i da mogu da stanu uz ogradu. Ne može svako sa mnom da sedi, ograda miševi!