Kada prodajem knjige đacima, uvek nađem nekog ko ne ume da se pogađa i obavezno mu uvalim za veće pare nego što bi kupio nove.
Nedostaje mi pravljenje šatora od ćebeta u dnevnoj sobi
Jedno veče sam otišla sa dečkom uveče u park. Sedela sam njemu u krilu i ljubili se, dok neka baka nije prošla i dobacila "vodi ti to u stan, sinko!".
Poslao sam devojci poruku 'des?' (gde si), odgovorila mi 'jedanes?'. Volim je.
Kad vidim u šta se moj prvi dečko pretvorio, vrištala bih. Nekad fudbal, zdrav život, alkohol ni slučajno, očev ponos, svačije divljenje, a najviše moje.. A sad loše društvo, cisterne alkohola, koks, separei, ludilo. Što je najgore, misli da je to mnogo kul.
Ja sam hedonista koji nema para da priušti sebi ono u čemu će da uživa.
Jedina iz društva sam se sećala svih dešavanja i zanimljivih događaja... Sada kad me neko pita: ,,Sećaš li se...?", iz inata kažem ,,ne" da pokvarim svu ,,čaroliju".
Uz pomoć slušnih aparata sam sa 19 prvi put čula cvrkut ptica.
Ono sto najviše može da me odbije je kada vidim nekog dečka kako igra. Ili je to neko pimpovanje, mlataranje rukama, trljanje uz tebe, ili pantomima.
Najviše mrzim kad me neko pita:"E jel ti to prava tetovaža?" Jok bre, furam onu iz žvake!