Najljepši mi je osjećaj u životu bio kada mama tek osušene i tople čarape skine sa šporeta i navuče mi ih na noge. Probala sam jednom sama sebi ali nije isto, mama je ipak mama.
Bio sam sa devojkom u vezi mesec dana i raskinuo sam sa njom jer me mrzelo da idem na drugi deo grada da se vidimo a bio januar mesec hladno sneg mani ga nije jedina. :D
Počeo sam da se preslišavam za ispit i prilazi mi sestrić od 5 godina da me sluša. Onda sam se ja uživeo, i krenuo kao nešto da mu objašnjavam ekonomiju, da bi mi on posle 2 minuta rekao "Ujka, nastavi ti, slušaću te ja iz druge sobe"...
Moj mali blam se desio pre dvadesetak dana u Čanju na letovanju. Vraćali smo se iz izlaska i seli pored šetališta. Jednog momenta sam osetila kako mi se neviđeno piški i da do hotela neću izdržati, pa sam otišla iza nekih prodavnica i trafika. Samo što sam ispraznila bešiku (niko od mene nije bio srećniji), ustala navukla gaćice, zakopčavam šorc... kad se u tom momentu pale parkirana kola ispred mene. Nastavila sam kao da se ništa nije desilo.
Voleo bih da budem kao baštovan u španskim serijama, da obrađujem travu, cveće i gazdarice...
Radim u firmi koja ima 17 ženskih radnika. Imao sam odnos sa njih 8.
Svake noći donesem odluku da moram da vodim zdrav život,da se zdravo hranim i da se bavim sportom. Ujutru posle toga ustanem iz kreveta,prebacim se u krevet u dnevnoj sobi,zamoram ćebetom i jedem eurokrem umesto doručka :)
Kad god se vratim umorna s posla (živim sama), uvek prvo dođem do frižidera, uzmem pivo i sednem na kauč kao muškarac, gledam tv i podrigujem. Sutra ujutu sam opet sređena dama koja radi u uglednoj firmi.
Studiram medicinu, 5 godina. Sve mi je dosadilo, hoću da napustim i pokušam da upišem filmsku režiju. Ako se pitate zašto želim da napustim takav fax, e pa rećiću vam. Neki dan sam bio na onkologiji, (onkologiju sam najviše volio) i sve mi se smučilo, kad je profesor morao da kaže roditeljima da njihovo dete-kćerka (18) ima karcinom dojke. Gledao sam jadne roditelje, bilo je strašno. E zato neću da budem doktor. Osoba kojoj će se svi diviti i svi poštovati a moram da saopštavam takve stvari. Umetnost je nešto posebno, tu nema plača, bola, jada... sve je gluma... e to je ono što ja hoću. Držite mi fige, moji još ništa ne znaju.
Mrzeo sam kad sam bio mali i kad mi je dosadno, a otac to primeti i me pita me: "Šta ti je sine"? Ja mu kažem da mi je dosadno, a on će: "Što ne pročitaš knjigu" uhhh!