Student sam. Kad me mama nazove i pita šta radim, a ja joj kažem da jedem, mislim da tad ne postoji niko srećniji od nje.
Plaše me momci koji primećuju kad se devojka ofarbala, skratila kosu, promenila parfem...
Moji roditelji su mislili da ću postati intelektualac jer sam imao najlepši rukopis od sve dece u prvom razredu osnovne, učiteljica me stalno hvalila.
Imala sam tačno definisan svoj tip muškarca, kako treba izgledati, kako se ponašati i zaljubila sam se u muškarca koji je sve suprotno od toga i nikad nisam bila sretnija.
Nevjerovatno je koliko mi misli prođe kroz glavu kada sedim sam i pijem kafu, i pritom samo gledam u prolaznike.
Najviše mrzim, kad se spremam da kinem a neko me prekine...
Kada sam bila mala moj deda mi je ispunjavao i najluđe želje...jednom se čak popeo na tavan u sred leta samo da bi mi skinuo sanke jer eto ja sam htela da se sankam i leti.