Radim u apoteci kao obezbeđenje noću i redovno koristim parfeme i kreme koje su izložene na rafovima. :D
Kada imam slušalice i prolazim pored grupe momaka, stavim pauzu, da čujem šta će da komentarišu, ali se pravim kao da i dalje slušam muziku.
Juče sam slučajno srela tatu dok se vraćao sa posla. Pogledala sam ga onako iz daleka, i začudila se. Nisam mogla da verujem koliko je ostario, koliko se čovek iskrivio kako bi mami i meni pružio bolji život. Čovek ustaje svako jutro u 5h i vraća se kasno uveče kući. Bilo mi je mnogo teško kad sam ga videla onakvog. Međutim, kad sam mu prišla, nabacio je osmeh na lice i izljubio me je kao da me nije video sto godina. Zamalo da mi krenu suze, ali sam ga jako zagrlila i nastavismo zajedno do kuće, onako ruku pod ruku. Ne znam šta bih bez njega i mame.
Imam 23 godine i imam polusestru od četiri. Roditelji su nam/joj umrli pre dve godine i od tada se ja staram o njoj. Radim koliko god mogu, odustao sam od fakulteta jer nisam imao novca i ponekad mislim da ne mogu više i da je neću izvesti na dobar put, da nije srećna i da bi u svakom trenutku menjala mene za svoje roditelje. Ipak, juče, kad su najavili tornado, uplašio sam se više nego ikad jer sam mislio da je moja dužnost da je sačuvam od svega, jer joj dosta značim. Kada sam krenuo da joj pročitam priču za laku noć, upitao sam je da li se plaši, a ona je samo odgovorila: "Pa zašto bih? Samo ti mene zagrli jako pa nam neće vetar ništa, kako će tebe neko tako velikog da dira? Vidiš da si najjači i najbolji." Tad sam shvatio da ona ne očekuje od mene da joj pružim sve, voli me takvog kakav jesam. A volim i ja nju, više od života.
Rodjena sam kao treće dete, tj. najmlađa od tri sestre. Kada sam izašla iz majčinog stomaka, lice mi je imalo boju crne zemlje i seljačkog rumenila. Otac je skupio snage i rekao mami : "Nema veze što je ona ružna, ove dve starije su nam lepe."
Kada su mi ispričali tu priču, bila sam sigurna u to da mi je tata jedini iskren, uvek bio i ostao.
Jedem u menzi zato što mi je tamo lepši ručak nego kući.
Ceo život se učim na svojim greškama i nikako da naučim...
Obi;no kad idem sa tatom negde idemo busom, pa nam treba busplus. Ja to nemam a moj tata ima, i onda kad dodje kontrola njega prodju a meni ka\u da napustim bus i onda ja pogledam mog bri\nog tatu koji umire od smeha i pravi se sa me ne poznaje...divno
Strašno me živcira kada pitaš neku mamu koliko joj je dijete staro, a ona odgovori 22 mjeseca.