Razmišljam kako da joj stavim prsten na ruku, a da je ne probudim. :)
Volim kad uđem sa mamom u prodavnicu samo da vidim šta ima.
Kad vidim nekog lepog dečka na ulici kako šeta zagrljen sa devojkom, namerno ga upadljivo gledam i smeškam se, da ona bude ljubomorna :p
Zaljubio sam se u djevojku koja kad se rukuje, ima stisak kao mehaničar.
Kao mali, sanjao sam svake noći isti san. Napravim čaroban pokret rukom, i poletim istog trena. Tako letim sve do jutra... Oduvek sam želeo da budem pilot, ali mi se ta želja nikada nije ostvarila. Bilo je preskupo.
Kad sam bila mlađa stariji su mi uvek govorili: "Videćeš, kad porasteš bićeš srećna ako uopšte možeš da kažeš da imas jednog pravog prijatelja." Tek sada razumem značenje tih reči.
Mnogo volim profesore koji se postave prema nama kao ljudi,da nas posavetuju,popričaju normalno sa nama o nekim svakodnevnim temama, naravno nakon što završe sa gradivom. Ovi koji su strogi i gledaju samo časove me nerviraju, umišljeni ljudi...
Devojka je raskinula sa mnom tako što mi je na facebook-u poslala pesmu nije život jedna žena.
Kad sam bio mali kidao sam grane da ih koristim kao mač sa kojim sam mlatio travu ko blesav.
Prijatelji iz razreda su me napali zato što nisam 2 tjedna u školi, a najbitniji se ispiti sad pišu. Kažu da foliram samo da ne moram u školu, a ne znam kako da im kažem da se leukemija ne može folirat.