Užasno se plašim voziti po onom izgrebanom asfaltu, imam utisak kao da gubim kontrolu nad vozilom.
Udajem se za par meseci. Iako ćemo živeti odvojeno mislim da će nam se njegovi usrati u život…
Kako dobro znam da odgovorim na sexy poruku, čak mi i drugarica ponekad traži da joj napišem odgovor kad se dopisuje sa nekim svojim likom. Kakav to smijeh i vriska bude kod mene..🤣
Nadam se da uskoro naći dečka pa da razmjenjujemo ponekad te slatke vruće poruke.🥰😋
Majka je ljuta na mene jer sam joj skrenula pažnju da ne može da mi se meša u život i vaspitanje dece. Nakon toga sam dobila salvu uvreda i ružnih reči. Moj rođendan. Tata moli da dođem… dolazim sa decom zbog njega na nazovi ručak. Za ručak paprikaš u količini za njih dvoje i još možda jedan tanjir. Kolača nema. Meni srce da pukne zbog tate. On mi čestita rođendan, ona jedva procedi zdravo kroz zube. Meni muka što sam došla, što tata sve to mora da gleda. Isto i deca. A ne mogu ga povesti kod mene, osećao bi se loše jer ona ne bi krenula. Na stolu ništa sem tri čokolade, tata kupio meni i deci po jednu. Odsedim sat vremena, uz čašu vode, da ne pravim da mi on kuva kafu ili da nju moli da to uradi. Hoću da crknem… eto… zbog tate :(
U detinjstvu sam bila jako visoka za svoje godine, druga deca su me zadirkivala i nazivala žirafom, ja sam to mrzela i htela sam da budem niska i slatka kao ostale devojčice. Vrlo rano sam prestala da rastem i kao odrasla sam niža od proseka. I sad odjednom svi obožavaju visoke devojke, više nisu žirafe već zgodne i modeli, a i svaki dečko koji mi se ikad svideo je preferirao visoke. Ne znam kako da se osećam povodom toga...
Simpatična sam jednom momku iz kraja, i on je meni. To traje još otkad smo se viđali u istom društvu, a sad se nekako češće srećemo jer živimo relativno blizu. Uvek me pogleda, nasmeje mi se, nekad imam osećaj kao da je stalno tu negde oko mene. Kažu mi da sam lepa, zgodna i pametna, ali on ništa konkretno ne preduzima. Znam da je navikao da devojke njemu prve prilaze, da mu sve ide lako, i zato se dvoumim da li da mu pošaljem zahtev za praćenje na Instagramu? Bojim se da će to iskoristiti da se pravi važan pred drugarima ili da će pomisliti da sam „pala“. S druge strane, možda bi reagovao normalno i to bi mu bio znak da mi je simpatičan.
Nedavno sam ušla u vezu sa jedinim dečkom, on je ovako okej ali imam neki unutrašnji osećaj da nikad neću moći bar malo da mu verujem. Kada smo zajedno sve je super a kad se dopisujemo nekako se i svađamo. On mi ne šalje poruke konstantno a ja sam na to navikla i svaki moj bivši dečko mi je konstantno slao poruke.
Divim se ženama koje mogu da prave kompromise u vezi izbora partnera. Dam ja šansu, izađem na dejt, ali onog momenta kad shvatim da tu nešto ne štima kreće da mi kuva u stomaku i dok ne kažem da neće biti drugog dejta to ne prestaje. Čak i sa bivšim dečkom kad sam se pomirila iako sam bila srećna podsvest mi nije dala mira. Mučila me je nesanica, ciklusi su kasnili, vratila mi se anemija, a kad sam prekinula sve se unormalilo. Sad se totalno oslanjam na taj osećaj jer me nikad nije prevario pa šta bude.
Zaova živi u muževom stanu iako ima svoj. Stanove je kupio svekar. Moj muž je sredio taj njen stan, nameštaj, krečio i našao stanare, sada smatra da treba da damo određenu svotu novca zaovi. 9 meseci nismo imali prihoda od stana jer je ona u njegovom stanu. Jesam li ja luda ili nema razloga da se njoj novac od izdavanja daje? Pa mi zbog nje, jer je u njegovom stanu 9 meseci nemamo kiriju, jer je njen stan stariji, lošiji, na lošijoj lokaciji i jako teško se izdaje. Pri tom ona radi, račune ne plaća, ima platu koliku i moj suprug, a nas dvoje imamo i bebu.
Ne razumem ljude koji su previše dobri, a posle se žale kako niko neće da im pomogne. Niko vas nije terao da pomažete drugima.
Ne treba da pomažete drugima, nego da budete snalažljivi i mudri.